Fr. Srećko Koralija izlagao na V. korizmenoj tribini

Detalji

Kreirano Četvrtak, 10 Ožujak 2016 09:51

U srijedu 9. ožujka održana je peta korizmena tribina s temom "Božja riječ u ljudskoj riječi – koja razlika?" Predavač je bio dominikanac doktorand fr. Srećko Koralija, a tribinu je vodio prior samostana bl. Augustina Kažotića fr. Zvonko Džankić. Objašnjavajući da je razlika ljudske i Božje riječi ujedno i govor o odnosu Boga i čovjeka kroz liturgijsku dimenziju, predavač je naglasio da ljudski život zapravo treba biti liturgija.

Riječ je nešto što izravno utječe na život, a u povijesti odnosa Boga i čovjeka o kojoj svjedoči Sveto pismo, Bog povjerava svoju riječ čovjeku želeći da on bude za nju odgovoran: "Bog želi da ga primimo u tabernakul svoga srca, zato život jest liturgija. Želi da budemo odgovorni za njegovu riječ, kao što je i liturgija vrlo precizno odgovorna za riječi koje progovara ljudima u obredima." Ono što čovjeka razlikuje od Boga je činjenica da čovjek griješi mišlju, riječju, djelom i propustom, oklijevajući između misli i riječi koje trebaju postati djelom, dok je kod Boga bivanje, djelovanje i riječ jedno te isto. Osvrćući se na korizmu, Koralija je istaknuo da korizmena dimenzija ima smisla jer upravlja čovjeka na usavršavanje i stavljanje sebe pred svjetlo Božje: "Bog nam pomaže da vidimo svoje vrline i mane – da naša poniznost nije poniženost i da naša uspravnost nije oholost." Poziv kršćanina je izvrsnost, a ne osrednjost. Ta se izvrsnost odnosi i na riječi koje čovjek izgovara. Da bi bio čuvar Božje riječi, čovjek treba stvoriti pogodne uvjete za "uzgoj riječi", a za to je potrebna molitva. Božja i ljudska riječ "žive" zajedno u konkretnom kontekstu u kojem se čovjek nalazi i u kojem treba biti autentičan. Uvjet za to je slobodan prostor koji omogućuje napredak života. "Riječi izgovaramo, manipuliramo njome, njome svjedočimo, a ona nekad postane krvava u svjedočenju. Danas imamo moderne mučenike. Kršćanski svjedoci, mučenici nisu samo oni koji su ubijani u arenama. Mučenik danas, svjedok kršćanstva je onaj tko tiho pati radi svojih osobnih uvjerenja i osjeća priziv savjesti, primoran je paziti da ne bi izgubio radno mjesto zbog kršćanskih uvjerenja – zar to nije mučeništvo?" Danas se olako govori o autentičnosti, koju je zapravo teško utjeloviti u različitim životnim kontekstima, rekao je na kraju fr. Srećko zaključujući: "Vjera i riječi nisu poziranje, nego aktivno sudjelovanje u Božjoj kreaciji na ovome svijetu."

Ana Dagelić