Milosrđe uvijek dalje vidi od grijeha

2016-03-12-V-korizm-samostanBezimena žena zatečena u grijehu - Grešnica. Iako nije sagriješila sama, o njemu, s kim je sagriješila, nema niti riječi niti optužbe. Mojsijev zakon je jasan i neumoljiv, kao i svi ljudski zakoni. U tadašnjem shvaćanju Zakon se kao izraz Božje volje mora izvršiti. Svaka ljudska sudnica je mjesto krivnje i osude. Isus stav prema ovoj "no name" grješnici pokazuje da je Božja sudnica drugačija od ljudske.

Radi se o sudnici milosrđa gdje Bog jasno razlikuje čovjeka grješnika od onoga što čini, tj. grijeha. Isus ne osuđuje ovu ženu, koja je grješna jednako kao i svi drugi nazočni. Isus ih poziva na vlastitu savjest: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." Pred Bogom nema nevinih niti onih koji bi se mogli osloniti na vlastitu pravednost. Tim činom Isus ne opravdava ženin grijeh, što jasno pokazuje upozorenjem: "Idi i odsada više nemoj griješiti." Milosrđe daje novu šansu, novu priliku. Bog ne želi propast ili smrt grješnika, nego da se obrati i živi. Milosrđe uvijek dalje vidi od grijeha ili zla koje smo počinili. Isus je onu grješnicu sigurno milosrdno pogledao dok se je pred njima nalazila na koljenima u prašini, okružena prijetnjom smrti. Njezin ju je grijeh doveo u bezizlaznu situaciju. Samo Bog svojim milosrđem i opraštanjem čovjeka može izbaviti iz tog stanje beznađa, lišenog svake nade i budućnosti. To je učinio Isus. Dok prisutni u toj ženi vide samo njezino trenutačno stanje, grijeh, dotle Isus u njoj vidi njezino izvorno odnosno iskonsko stanje, onakvu kakvu je Bog stvorio: ljubljeno biće stvoreno za život, oslobođeno od grijeha. Grijeh u kojem se nalazi, to nije ona. To nije njezin identitet. U Isusovim riječima: "Ni ja te ne osuđujem", ova žena, grješnica, dobiva od Božjeg milosrđa novu mogućnost da ponovno otkrije svoj identitet i bude ono što jest u Božjim očima. Isusov pogled, pogled Božjeg milosrđa i ljubavi, je promijenio mnoge živote u evanđeljima: Petrov, Mateja carinika, ove žene zatečene u preljubu. To je pogled u kojem su oni prepoznali vlastitu istinu, ne samo sadašnjeg trenutka, nego još više istinu vlastite budućnosti koja uključuje Božje planove s njima. Tim istim pogledom Isus Krist nas (po)gleda u sakramentu pomirenja ili ispovijedi. Tim pogledom Bog nas podsjeća da čovjek nije ono što čini, nego je ono što Bog čini iz ljubavi za njega. Puno smo više od onoga što činimo ili ne činimo. Naši grijesi ne mogu spriječiti susret s Isusom. Ali istodobno mogu biti povod iskrenog susreta s Isusom i početka naše promjene (obraćenja).

Marko Bijelić, OP