Dominikanac Jozo Čirko izlagao na VI. korizmenoj tribini

Detalji

Kreirano Četvrtak, 17 Ožujak 2016 09:06

U velikoj samostanskoj dvorani u srijedu 16. ožujka nakon misnog slavlja održana je šesta korizmena tribina u povodu obilježavanja 800. obljetnice Reda propovjednika koju je pod naslovom "Dar nove mogućnosti: mladi i dominikanski poziv u današnjem svijetu", predvodio p. Jozo Čirko, koji živi i djeluje u splitskom dominikanskom samostanu. Uvodno, ukratko je podsjetio na utemeljiteljsku sliku Reda propovjednika – Reda kakvog je osnovao i zamislio sv. Dominik, naglasivši kako je on poticao braću da se posvete propovijedanju, i to ponizno, skromno, bez zlata i novca - poput apostola. Sveti je Dominik bio pravi kontemplativac - istinski apostol, obučen u školi Isusa Krista.

Dominik je stavio Red izravno u službu Istine, u službu Isusa, u službu Boga. Ono u čemu se danas dominikanci slažu jest to da je poslanje Reda raditi s Crkvom za jačanje Riječi Božje u kršćanskom puku i njegovo širenje u svijetu, u novoj evangelizaciji, rekao je predavač. Život propovjednika uvijek mora započeti od Krista. Prema tomu, naš život treba biti savršena kopija Kristova života, a za to je potrebna kontemplacija. Potom je govorio o zajedništvu kako prepoznatljivom stupu redovničkog života, rekavši kako se zna događati da u samostanu žive braća koja nemaju nikakve međusobne povezanosti u svom apostolskom radu i dodao: "kad bi doveli nekoga tko nema pojma o redovništvu i stavili ga da živi u jednom našem samostanu te ga nakon par mjeseci pitali koja je karizma našeg Reda, bilo bi zanimljivo čuti što bi rekao". Podsjetio je i na različite načine propovijedanja u Redu, rekavši kako se ono ostvaruje kroz različite umjetničke grane i djelovanje svih članova dominikanske obitelji. U ocjeni dominikanskog života, smije nas samo pokretati jedna želja, a to je da ostanemo vjerni našim korijenima. Progovorio je i o privlačnosti Reda, stavljajući u prvi plan njegovu propovjedničku prepoznatljivost. Završavajući izlaganje, predavač je podsjetio na priču koja kaže kako "nije bitno kako govorimo o Bogu i evanđelju. Bitno je da govorimo. Da govorimo kroz molitvu i učenje, kroz život u zajednici i radu; u tvornici i u školi, u laboratoriju i za katedrom, knjigom ili metlom…"