Cvjetnica ili nedjelja Muke Gospodnje je zadnja korizmena nedjelja, koja je s navještajem Muke Gospodnje idealna prilika za propitkivanje vlastitog stava o Isusu. Slušanje Lukina izvještaja o Isusovoj muci poziva nas na samokritičnost jer Isus prolazi sav taj proces osude, odbacivanja, mučenja i smrti za i zbog nas.
Iako samo bogoslužje Cvjetnice započinje slavljenički, s maslinovim i palminim gran(čic)ama i radosnim poklicima Isusu pri njegovu slavnom ulazu u Jeruzalem: "Hosana"!, pred nama je trpeći Isus, koji će iskusiti osudu vlastitog naroda: "Raspni ga"!, makar se na trenutak činilo da je narod u Isusu prepoznao svoga Mesiju, izbavitelja i spasitelja. Sam izvještaj o Muci Gospodnjoj vrvi raznim imenima i likovima. Ali uvijek otvara novo mjesto za još jedan lik: mene tj. svakog od nas. Svaki čovjek je uvučen vlastitim grijehom u događaj Isusove muke i smrti. Svatko od nas ima svoje mjesto u njoj. Također, ne smijemo zaboraviti da je Isus svojim križem, mjestom i znakom Božje ljubavi i milosrđa prema nama grešnicima, dio i naših života. Zbog svega toga nemoguće je ostati ravnodušan prema Isusu i pred njegovim križem, mukom i smrću. Svečana procesija s blagoslovljenim maslinovim grančicama nas podsjeća na Isusov ulazak u Jeruzalem, praćen radošću i slavljem običnog jeruzalemskog puka. To je i naša radost, koja je plod vjere i spoznaje da je Bog s nama i da nas prati na našem životnom putu. Jamstvo toga je križ Isusa Krista na kojem je sam Bog uze udjela u našim životnim nevoljama, patnjama i borbama. Stoga je Cvjetnica poziv da slijedimo Isusa i na putu njegova križa, muke i smrti. Radost i slavlje Cvjetnice na početku velikog tjedna nas uči i osvješćuje o onom što nas čeka na kraju toga puta: radost Uskrs(nuć)a. Zbog svega toga nas Isusova muka, trpljenje i smrt, kao i naša vlastita, ne smiju obeshrabriti, pa čak i onda kad sami iskusimo i vidimo da su "tužitelji već davno umrli, svjedoci su pošli svojim kućama, sudac je napustio sudnicu, ali se Kristova parnica još uvijek vodi" u našem životu, društvu i svijetu. I tada nam ostaje usklik Cvjetnice, koji nikada ne može izgubiti svoju vrijednost i značenje: "Hosana", što izvorno znači: "Spasi nas"! Neka u svima nama liturgija Cvjetnice probudi onu vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bismo zajedno s njim mogli ispovjediti: "Doista, ovaj bijaše Sin Božji!"
Marko Bijelić, OP