Na čemu se temelji naša vjera u Isusovo uskrsnuće?

2016-03-26-uskrs-samostanOd prvih vremena Crkve vjera u Isusovo uskrsnuće pripada srcu i biti kršćanske vjere, što će i sam apostol Pavao, 20 godina poslije Kristove smrti, izraziti tvrdnjom: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1 Kor 15,14). Vjera u Isusovo uskrsnuće oblikuje identitet kršćanina. Na čemu se temelji naša vjera u Isusovo uskrsnuće? Na samu nedjelju Isusova uskrsnuća slušamo odlomak iz Ivanova evanđelja kroz koji se provlači činjenica otkrića praznoga Isusova groba.

Jesu li apostoli svoju vjeru u uskrsloga Gospodina temeljili na iskustvu praznoga groba? Ili je to samo početna točka za otkrivanje vjere u Isusovo uskrsnuće? U slavlju Uskrsa legitimno je i potrebno postaviti pitanje: na čemu mi temeljimo svoju vjeru u Isusovo uskrsnuće, a time i u naše. Prazan grob je za apostole tek naznaka rađanja nade da je Isus Krist, čijoj su smrti bili svjedoci i koja je njihove živote prekrila razočaranjem, strahom i neizvjesnošću, živ. Prazan grob još uvijek nije oslonac sigurnosti vjeri. Tek će iskustvo ukazanja uskrsloga Gospodina, njegovi susreti s njima, kad će u razgovorima s Njime uvjeriti se da je živ i da se radi o onome istom Isusu, raspetom na križu, ukloniti strah, nesigurnost i sumnju iz njihovih  srca. Iskustvo živoga i prisutnog Krista u njihovim životima je vjetar koji će donijeti promjene u njihove živote. Njihovi životi će biti znak i dokaz Isusova uskrsnuća. I naši životi su dokaz vjere ili nevjere u Isusovo uskrsnuće.  Isusovim uskrsnućem nam je otvoren pristup u vječni život. Zato se vjera u uskrsnuće debelo tiče života, tj. ortopraksije.  Onaj tko vjeruje u Isusovo uskrsnuće vjeruje da je Isus Krist, Gospodar života i smrti. Ali ne samo da vjeruje, nego u skladu s tom vjerom (ortodoksijom) i živi (ortopraksija). Vjeru u Isusovo uskrsnuće ne ispovijedamo i slavimo samo jedan dan, nego svaki dan, s posebnim naglaskom na nedjelje i naša euharistijska slavlja, koja su mjesto našeg iskustva susreta s živim i uskrslim Gospodinom. Bez toga nema niti vjere u uskrslog Isusa Krista. Tu možemo proći ono iskustvo apostola Pavla, snažno posvjedočeno u njegovoj poslanici Korinćanima. Pavao  je svoju vjeru u uskrsnuće utemeljio na vlastitom susretu s uskrslim Gospodinom jer ga je to iskustvo posve izmijenilo i nanovo oblikovalo njegovo srce i život. Imamo li mi to iskustvo? Jedno je sigurno: bez nedjeljne mise i euharistijskog slavlja to iskustvo sugurno nećemo imati!

Marko Bijelić, OP