Uzašašće Kristovo danas nas oslobađa od trostrukog ropstva...

Detalji

Kreirano Srijeda, 04 Svibanj 2016 16:53

Zašto gledati u nebo kad su nam dovoljne zemaljske želje koje upravljaju našim životom i osiguravaju sreću?! Zašto gledati u nebo kad i dobra djela učinjena ovdje na zemlji ne moraju čekati da budu potvrđena od neba?! Evo, dakle, anđeli nam se čine kao zagovornici života bez Boga, sekularizacije, oni nas vraćaju na zemlju, razočarane u nebo, kao da nam je samo svijet dovoljan. Gubimo li naše dragocjeno vrijeme gledajući u nebo, gledajući u Isusa od kojeg smo se nadali oslobođenju? Na kraju smo ostali siročad, razočarani i naivni, sami u našim slabostima i kontradiktornim željama.

Govor naše dvojice anđela sigurno se ne sastoji u tome da obori pogled apostola na zemlju; ni u tome da nas odvrati od Krista i vrati na ovu zemlju koju i previše dobro poznajemo. Njihova zadaća naprotiv jest u tome da podigne pogled apostola još više od neba, prema istinskom Nebu, koje je Nebo Gospodinovo (Ps 113, 16), a ne prema nebu previše ljudskom koje je kralj Babel htio osvojiti sa kulom Babilonskom i koje su mnogi htjeli osvojiti sa svojom slavom. Danas više nego ikada zadaća ove dvojice anđela jest u tome da podignu naše poglede iznad ljudskog neba, jako iznad svih zemaljskih rajeva koji su se namnožili kao gljive poslije kiše, a o kojima ne prestajemo maštati. Njihova zadaća jest da nas uvedu u Kraljevstvo našeg Boga, u Nebeski Jeruzalem – koji je naša majka (Gal. 4, 26). Apostoli su se prevarili u nebu i u kraljevstvu. Promatrajući nebo nisu tražili ništa drugo nego samo sebe, svoje idealne slike - gledajući sebe u Isusu. Jedno pitanje otkriva njihovu brigu, pitanje koje su uputili Isusu nešto prije njegova odlaska Ocu: Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo (Dj 1, 6). Oni su sigurno vidjeli uskrslog Gospodina; prepoznali su ga i ponovno se njemu vratili. No njihov pogled se nije očistio ni obratio. Gledali su Isusa još uvijek očima starog čovjeka. Kao da nisu vidjeli Uskrsloga. Njihov pogled prema Isusu je skučen pogled koji ne prihvaća ono što vidi. To staro kraljevstvo u Izraelu simbolizira unutarnju tvrđavu čovjekove samovolje po kojoj sve sudi. Onako mu se sviđa. Egoistički. Njihov pogled prema Isusu je hladan i nostalgičan, pogled koji se boji novosti i pogled koji se drži provjerenog, starog, već viđenog. To staro kraljevstvo u Izraelu, prema kojem Apostoli teže, simbolizira ropstvo starim iskustvima prema kojima se čovjek neprestano vraća. Samo je dobro ono staro, provjereno. Njihov pogled prema Uskrslom je pogled koji zarobljava, pogled koji ne traži drugoga, onakvog kakav jest. To staro Izraelsko kraljevstvo prema kojem učenici teže simbolizira nagon prema sigurnosti moći i posjedovanja. Danas Isus mijenja taj previše istrošeni i previše ljudski pogled. Kao što je na Uskrsno jutro nestao pred očima Marije Magdalene koja ga je htjela zadržati, tako i danas po svome slavnom Uzašašću Isus lomi sve naše napore da zatvorimo Božje kraljevstvo u čisto ljudske želje i slabosti. Nestao je ispred naših očiju kako to ne bi bio pogled koji ga mjeri, njega i milosni dar, već suprotno, pogled koji dozvoljava Duhu Svetom neograničeno nas obogaćivati Kristovom ljubavlju. Uvijek smo napastovani da gledamo Krista prema svojim mjerama, odnosno po tijelu, po svojim ukusima i osjećajima, po svojim sudovima i zaključcima. Zato nam je On sam rekao: I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. To Obećanje je Duh. Duh Sveti jedini može uistinu podignuti naš pogled prema Nebu, čisteći ga od svih nečistoća i čineći ga punim ljubavi i smilovanja… Uzašašće Kristovo danas nas oslobađa od trostrukog ropstva: skučenosti, nostalgije i egoizma. Oslobađa nas od nas samih i naših planova te otvara život u Duhu. Živimo od Duha Kristovog odnosno, ne od Isusa odmjerena prema našim potrebama, već od života, svijetlosti i ljubavi koju nam šalje Isus da bi se suobličili Kristu. Zato trebamo ne samo gledati u nebo već prijeći u Nebo i tamo živjeti. Neka nam Nebo bude život.

op