Nakon svetkovine Duhova po liturgijskom kalendaru dolazi nedjelja posvećena svetkovini Presvetoga Trojstva. Riječ je o svetkovini koja slavi središnje otajstvo kršćanske vjere, otajstvo po kojem se kršćanstvo razlikuje od druge dvije monoteističke religije, naime, od židovstva i islama. I kršćanstvo je naravno monoteistička religija jer vjeruje samo u jednoga Boga. A Bog koji jest Bog i ne može biti nego jedan jedini. Ipak se naše kršćansko poimanje Božje jedincatosti razlikuje od židovskog i od muslimanskog.
Kršćanski govor o Presvetom Trojstvu je otajstveni govor budući da se radi stvarnosti koju ne možemo otkriti pomoću razuma. Otajstvo Trojstva je nedokučivo ljudskoj logici. Naša se ispovijest vjere u jednoga Boga u tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti) temelji na samoj Božjoj objavi u Isusu Kristu. Po Isusu Kristu znamo da je Bog jedno jedino biće, koje je u sebi jedno i otkriva se (čovjeku) trojstveno. Kao kršćani i vjernici klanjamo se jednom samom Bogu u Presvetom Trojstvu, i Trojstvu u Jedinstvu. fIsus često u evanđeljima (napose u Ivanovom) govori o zajedništvu i jedinstvu s Ocem : „Ja i Otac smo jedno… Sve što ima Otac moje je“. Duha Svetoga, koji je ljubav Oca i Sina i čija je zadaća Isusove učenike upućivati u istinu, je Isus poslao apostolima nakon svoga uzašašća i ulaska u nebesku slavu. On je ispunjenje Isusova obećanja prisutnosti među nama do kraja ove povijesti i svijeta. U Trojedinom Bogu započinje naša vjera odnosno život u vjeri po sakramentu krštenja „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Teološki gledano, Božje trojstvo znači da je Bog zajedništvo (jedinstvo) i različitost (božanskih osoba). Bog nije samoća ili usamljenost jer ljubav se rađa kroz zajedništvo i različitost. Sv. Augustin je to pronicljivo shvatio i izrazio: „Gdje je ljubav, ondje je trojstvo: onaj tko ljubi, onaj tko je ljubljen i izvor ljubavi“, te će zaključiti: Ako vidiš ljubav na djelu, vidiš Trojstvo“. Zato promišljanje o Presvetom Trojstvu tj. Trojedinom Bogu stavlja u prvi plan perspektivu odnosa između božanskih osoba u Trojstvu, koji imaju ogromno značenje i posljedice za naše međuljudske odnose, napose u Crkvi. Trojstvo je u sebi jedinstvo u pluralnosti, odnosno zajedništvo u različitosti. To je bit i narav Crkve. Zadaća je Crkve, posebno danas, biti počelo jedinstva u različitosti današnjeg pluralnog svijeta. Zbog toga Presveto Trojstvo nama ljudima otkriva ne samo misterij nutarnjeg Božjeg života, nego i misterij čovjeka i njegova života u ljudskom zajedništvu.
Marko Bijelić, OP