Isus pohvaljuje njegovu vjeru

Detalji

Kreirano Subota, 28 Svibanj 2016 16:27

Za kršćanina vjera pretpostavlja i traži osobni odnos i povjerenje u Isusa Krista. Vjerovati dakle znači pristati uz Isusa i sav svoj život staviti na njegovu kartu. Jedan od najupečatljivijih primjera takve vjere u evanđelju je satnik, stranac i poganin, kojemu je sluga teško bolestan. Taj satnik (centurion) rimske vojske, bogobojazan i simpatizer židovstva, u Kafarnaumu traži pomoć od Isusa za svoga slugu koji leži u teškim mukama jer vjeruje u Isusovu moć. Ima potpuno povjerenje.

Koliko je jako i snažno njegovo povjerenje u Isusa govori činjenica da ne traži Isusov osobni dolazak, ne zahtjeva nikakvu gestu ili znak, dovoljna mu je Isusova (izgovorena) riječ. Isus je zadivljen njegovom vjerom odnosno povjerenjem: "Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere." Satnikova vjera prelazi u sigurnost. Njegova molba i riječi otkrivaju duboku uvjerenost da ga Isus neće odbiti. Razlog tome je što u Isusu vidi utjelovljenu Božju ljubav. Polazi od načela da Božja ljubav je usmjerena prema svakom čovjeku, napose onima koji su u potrebi. Njegov sluga doista trpi i zato se zauzima i zagovora svoga bolesnog slugu  kod Isusa. Isus pohvaljuje njegovu vjeru jer ona proizlazi iz ljubavi prema bližnjemu. Vjera koja u sebi nosi brigu i ljubav prema bližnjemu je zaista živa i moćna vjera, čiji vapaj prodire u nebesa. Ne smijemo zaboraviti još jedno obilježje vjere, koje je vidljivo na primjeru satnika. Radi se o skromnosti ili poniznosti. Toga se podsjećamo svaki puta u svetoj misi: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj." Ta satnikova ispovijest pouzdanja i vjere u Isusa je ujedno čin njegove poniznosti budući da priznaje svoju slabost i grješnost, ali i dalje se potpuno oslanja na Božju snagu i milost. Satnik je svjestan da je Isus Židov i da kao takav ne smije u njegov dom jer Židovima je zakonima o čistoći bilo zabranjeno ulaziti u dom pogana. Otuda se smatra nedostojnim Isusa. Ali usprkos tome ima čvrsto pouzdanje i vjeru u Isusa i iscjeliteljsku moć njegove riječi: reci riječ da ozdravi sluga moj. Zbog toga nema potpune i cjelovite vjere bez poniznosti pred Bogom. Takva vjera daje plod: život. Posredništvom i zagovorom satnikove vjere, njegov je sluga ozdravio. Vjera omogućuje i podupire život. Po vjeri nam je omogućeno sudjelovati u božanskom životu. Živa vjera nam otvara vrata dubokom i životnom susretu s Kristom.                     

Marko Bijelić OP