Isusovo javno djelovanje je popraćeno brojnim čudima: ozdravljao je od raznih bolesti, izgonio zloduhe, gospodario silama prirode. Ali najupečatljivija njegova čuda su bila kada je oživljavao mrtve, tj. vraćao ih u život (sin udovice iz Naina, prijatelj Lazar, Jairova kći). Ta čuda nisu bila svrha samima sebi. Isus čini čuda da potvrdi svoj navještaj da je kraljevstvo Božje došlo. Kraljevstvo Božje je stvarnost ili Božja prisutnost kojoj ljudi dopuštaju da ih promijeni.
Cilj Kraljevstva Božjeg je da ljudi spoznaju istinu i spase se. Zbog toga ono uključuje život i uvijek stoji na strani života, napose siromašnih, žalosnih, progonjenih, odbačenih. U tom svjetlu je lako shvatiti zašto se je Isus sažalio nad udovicom iz Naina i daje život njezinom mrtvom sinu jedincu. Isus nije ravnodušan pred neutješnim suzama ove žene i dobro zna što znači smrt sina jedinca za ovu majku udovicu. Ona ostaje bez zaštite i budućnosti. On joj je jedina radost i sreća. Gubitkom njega, jedine radosti u životu i potpore za starost, nju više ne čeka život nego životarenje i nesigurnost. Isus je put, istina i život. On daje život mrtvom mladiću jer želi prije svega njegovoj majci udovici pomoći. U Isusovim riječima: "mladiću, tebi govorim: ustani!", je sadržana Isusova želja i volja da ova udovica i dalje bude majka. Vraća joj smisao života. U Bibliji udovice, sirote i pridošlice su bile pod posebnom Božjom zaštitom. Bog se posebno za njih zauzima. Grijesi i nepravde prema njima imaju posebnu težinu u Božjim očima. Podižući mrtva sina majke udovice natrag u život Isus iskazuje i potvrđuje Božju ljubav i brigu prema onima koji su na marginama ili rubovima društva. Evanđelja sadrže svjedočanstva Isusove aktivne sućuti prema svima zaplakanima i odbačenima. Zato su nam i poziv da nastavimo iskazivati brigu, osjetljivost i pomoć prema njima. Time pomažemo i doprinosimo da Kraljevstvo Božje raste i napreduje u svijetu. Također ne smijemo zaboraviti i eshatološku dimenziju ili značenje Isusova čuda uskršavanje mrtvog sina udovice iz Naina. U Isusu Kristu je naš život. Onima koji žive vjeru u Isusa Krista je ovo čudo znak i poruka da će na kraju svoga životnog puta biti podignuti u život vječni od nebeskog Oca. Tu dolazimo do one bitne i ključne ispovijesti naše vjere: vjerujemo u život i kad umiremo. Pred smrću nas vjera u Isusa Krista, koji daje život, krijepi i jača nadom. Oni koji se trude i zauzimaju za Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji, iskusit će i unići će u novi i vječan život. Kraljevstvo Božje je navještaj i znak da smrt nema vlasti na životom.
Marko Bijelić, OP