Ženine suze su znak njezina duboka kajanja

Detalji

Kreirano Subota, 11 Lipanj 2016 15:33

Isus započinje svoj javni život i djelovanje s pozivom: „Obratite se i vjerujte Evanđelju“. Poziv na obraćenje nije samo obilježje korizmenog hoda Crkve nego je njezino permanentno stanje. Obraćenje nije isključivo zahtjev koji se stavlja pred naše društvo, u moralnoj krizi, koje je odbacilo Boga i zanijekalo (svoj) grijeh, nego je usmjereno i na nas, Crkvu, jer i mi smo potrebni oproštenja.

Nema iskrene vjere odnosno istinskog odnosa s Bogom bez obraćenja. U odnosu prema Evanđelju Isusa Krista i prema Kraljevstvu Božjem, koje se nalazi u središtu Isusova navještaja i djelovanja, vjernik otkriva i spoznaje svoje grijehe i slabosti. Svijest i želja za promjenom vode vjernika molitvi za oproštenjem i vapaju za pomoć Duha Božjega, čijom snagom može ispraviti što je grijehom narušio i pokvario. Bez obraćenja, konkretnog oblika življenja vjere, ne možemo biti vjerodostojni svjedoci Kristova Evanđelja u našem društvu i povijesti. Evanđelje je uvijek poziv na promjenu i obraćenje. Ono je ponuda alternative života. Ta alternativa, drugačiji pogled i način življenja, mora biti vidljiva u životu onih koji svjedoče Isusa Krista. Stoga kršćanski život valja razumjeti kao potrebu trajnog obraćenja (metanoje). Na primjeru javne grešnice u kući farizeja Šimuna je vidljivo zašto je obraćenje moguće. Temelj i razlog svakog obraćenja je dobrota i milosrđe Boga, koje je Isus objavio i obznanio svojim životom i djelovanjem. Suze ove nesretne žene su znak njezina duboka kajanja. Ona priznaje istinu svoga života. Dok u srcu farizeja Šimuna i drugih sustolnika njezina istina izaziva isključivo osudu i prezir, dotle u Isusovom (božanskom) srcu pronalazi oproštenje. Njezini postupci i hrabrost, na granici drskosti, su izraz vjere u Isusa Krista i Božju ljubav, milosrđe i oproštenje. Stoga u životu Crkve nema obraćenja bez vjere u Kristovo uskrsnuće. Ta vjera priznaje vlastite grijehe i moli oproštenje jer se temelji na uvjerenju da posljednju riječ na kršćanskom putu im Božje milosrđe a ne čovjekova slabost i grijeh. Bit Božjeg milosrđa nije samo u tome da nas oslobađa staroga (prošlosti) odnosno grijeha nego u ponudi novoga (budućnosti) tj. novoga života. Obraćenje je unutarnje uskrsnuće, ponovno rođenje ili stvaranje novoga srca u nama. Snagom svoje ljubavi i milosrđa Bog svakom raskajanom čovjeku, predstavljenom u liku one bezimene žene iz kuće Šimuna farizeja, kroz oproštenje nudi i daje novo srce i nov duh da bi započeo živjeti novost (vječnog) života sada i ovdje.

Marko Bijelić, OP