Bog se spušta na zemlju a čovjek se diže u nebo

Detalji

Kreirano Srijeda, 03 Kolovoz 2016 07:52

Treći dan trodnevene priprave za samostansko-župni blagdan

Trećeg dana trodnevne priprave za blagdansku proslavu samostansko-župnog patrona, misno slavlje u crkvi bl. Augustina Kažotića predvodio je p. Tomislav Kraljević, voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu. U prigodnoj propovijedi, p. Tomislav je najprije rekao kako je blaženik imao zanimljiv i dinamičan život, no u isto vrijeme jednostavan, prožet dinamikom događaja koji su se isprepleli u vremenu i prostoru. Augustin nije postao blaženim zbog zanimljive i dinamične karijere. Nije uzdignut na čast oltara u našoj crkvi zbog dobrog vođenja zagrebačke i lućerske biskupije, pa ni zbog otvaranja škola i ubožnica. Proglašen je blaženim zbog vjere u živoga i prisutnog Boga Isusa Krista.

Što nam je najpotrebnije u životu, upitao je propovjednik i nastavio: "Poslije hrane najpotrebnija nam je riječ. Riječ koja je izgovorena u pravom trenutku i koja rasvjetljuje život, jedna od onih riječi koja nam vraća hrabrost i povjerenje koji su nam toliko potrebni za život." Osvrćući se na tekst iz Matejeva evanđelja (Mt 14, 22-36), podsjetio je kako Isus učenicima govori da se ne boje. Gospodin se tako obraća i nama kad smo izgubljeni i prestrašeni. Isus nas poziva da imamo povjerenja. Preostaje nam otkriti ono još ljepše, rekao je propovjednik i podsjetio kako Petar želi doći do Isusa, očekujući neki znak, a čuje samo Isusov glas: Dođi! U bl. Augustinu imamo sliku čovjeka koji je u potpunosti znao kome je povjerovao. Za njega je Bog uvijek bio s njim. Nikada se nije osjećao napuštenim. Nije pokazivao strah od novih izazova. Polazio je u svaku novu životnu avanturu svjestan da ga Isus koji je s nama, koji jest neće nikada napustiti u svim životnim situacijama, istaknuo je p. Tomislav i dodao: "Blaženi Augustin možda nije hodao po vodi, ali je hodao po bespućima životnih mora koja su ga bacala od jednog mjesta do drugog, od jednog grada do drugog ali uvijek je bio ohrabren Isusovom riječju: Hrabro samo , ja sam, ne boj se!" Život je često nošen olujama od jednog mjesta do drugog. Od jednog izazova do drugog ali život koji je usidren u Bogu ima snažnu osnovu. To sidro je vjera u Isusa Krista. Poznavao sam mnoge župljane ove župe koji su imali takav život. Skrovit, jednostavan, ali uzvišen i jak. Zašto? Pa jednostavno zato jer se nisu bojali života, nisu bili malovjerni i nisu sumnjali. Jer im je sidro bio Gospodina Isus Krist ma kakve ih oluje bacale od nemila do nedraga, rekao je propovjednik. Zavrašavajući homiliju, istaknuo je kako u našoj katoličkoj crkvi najljepše ono da svaki život, kakav on god bio, kakvu god karijeru imali, kroz kakve god izazove prolazili, ako je usidren u živoj vjeri u Isusa Krista onda je i uzdignut visoko na postament. U crkvi koja živi svoju vjeru, a po crkvi i u našim životima, na najljepši način Bog se spušta na zemlju a čovjek se diže u nebo. Blaženi Augustin je tako svjedočio! Neka i naši životi tako svjedoče.

Foto: Dora Žic