Govor o kršćanskoj mudrosti, koja svoje nadahnuće crpi iz evanđelja, uključuje budnost i čekanje. U vjerničkom poimanju sam život je čekanje trenutka susreta s Gospodinom. Trenutak u obliku smrti. Životna snaga kršćanske nade, koja ima upravljen pogled u budućnost, jest konačni ponovni dolazak našega Gospodina. U taj dolazak, vjerujemo, ispovijedamo i iščekujemo.
S druge strane ritam svijeta, odnosno duha svijeta, nosi opasnost da se uljuljamo u monotoniju svakodnevnice i prepustimo se trenutku sadašnjosti, zaboravljajući da živimo za budućnost, spasenje i život vječni. U tom smjeru nas vode Isusovo upozorenje i obećanje iz Lukina evanđelja: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!“ Živimo u iščekivanju Gospodina. Nitko ne zna točno čas Gospodnji niti čas svoje smrti. Nitko ne može izbjeći taj konačni susret s Gospodinom. Što je najvažnije, prema Isusovim riječima za taj susret moramo biti pripravljeni. Ne smije nas iznenaditi ili zateći nespremne. Isus to izričito naglašava: "Dakle, bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!“ Bdjeti je živjeti s punom sviješću život ispunjen djelima ljubavi i svetosti. U tome nam pomaže glas savjesti. Savjest, Božji glas, nas drži budnima, čineći dobro i izbjegavajući zlog. U savjesti nam Bog progovara i zbog toga je ona jamac naše „evanđeoske“ budnosti. Stoga će i sv. Toma Akvinski ustvrditi da sve što se radi protiv savjesti, grijeh je.“ Vjernost savjesti nas čini budnima i spremnima za susret s gospodarom života koji će se sigurno dogoditi. Taj božanski glas savjesti je naš nutarnji pedagog koji nas odgaja i pripravlja za budućnost, za ono što neminovno dolazi. Savjest je uvijek budna što znači da kršćanski život ne poznaje stanku, odmor, pauzu ili „godišnji odmor“, što je Isus slikovito naglasio: "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene... Blago onima koje gospodar nađe budne!" Onaj tko je čiste savjesti i nosi mir u srcu, tko se neprestano trudi oko dobra, ne nosi strah u sebi niti poznaje tjeskobu. Budnost nas čini spremnima za istinu, koja će nas osloboditi svake manjkavosti i nesavršenosti. Bdjeti znači, u evanđeoskom kontekstu, uvijek biti spreman stati pred Gospodina otvorena srca i života. Tek tada ćemo iskusiti blaženstvo vječnoga života.
Marko Bijelić, OP