Poniznost je krepost kršćanskog duha i nije baš omiljena u svijetu

Detalji

Kreirano Petak, 26 Kolovoz 2016 16:30

Sveto pismo je prožeto vjerničkim iskustvom da se Bog opire oholom i daruje milost poniznom. Bez poniznosti duha nema niti istinske i vjerodostojne vjere. Poniznost je uvjet za dobivanje Božje pomoći. Ona dolazi do izražaja napose u duhovnim borbama jer zli ili sotona se boji i drhti pred poniznim dušama.

U evanđeljima Isus također poziva upozorava svoje slušatelje i učenike na važnost poniznosti, čega se dotiče u slici i problematici prvih mjesta na svadbama: "svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." I sam Kristov život je obilježen poniznošću, vrhunac čega je smrt na križu. Isus Krist, "obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu", i na taj način je omogućio da nas Božja ljubav dotakne i spasi. Imajući pred očima tu poniznost utjelovljene Božje Riječi, shvaćamo koliko je poniznost važna za kršćanski život, koji je trajno nastojanje oko poistovjećivanja s Kristom, čije je srce strpljivo i ponizno. Poniznost je krepost kršćanskog duha i nije baš omiljena u svijetu. Pri tome valja imati na pameti da poniznost nije nijekanje ili odricanje vlastitih talenata, osobina ili sposobnosti  nego priznavanje da sve što jesmo i možemo jest Božji dar. Ponizan je čovjek svjestan svoje ovisnosti o Bogu i tako živi.  Poniznost traži otvorenost srca i života Bogu, ali i čovjeku, napose u potrebi i nevolji. Ponizan čovjek ne traži niti gura se da dohvati prva mjesta u društvu. Njega obilježava drug(čij)a ambicija. Ne teži toliko za uspjehom i slavom, koliko za blaženstvom i blagoslovom, čega nema bez ljubavi spremne na služenje drugima i žrtvu za druge. Poniznost privlači ljubav k sebi. Poniznost, za razliku od oholosti, čovjeka čini sposobnim za davanje sebe drugima.  Oholost srca se prepoznaje po tome što se isključivo ili previše misli samo na sebe. Takav životni stav unosi nemir u dušu. S druge strane ponizna osoba je cijelim svojim bićem usredotočena na Boga, jer nosi u sebi potrebu za spasenjem i  ne boji se prepoznati vlastita ograničenja. Također osobe koje krase poniznost su izvor radosti drugima. Baš poput Marije, naše nebeske Majke, koja nam je uzor u radosti jer je uzor u poniznosti: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje".

Marko BIjelić, OP