Bit i srž kršćanstva nije skup doktrina nego nasljedovanje Isusa Krista vlastitim životom. U evanđeljima, napose u Lukinom, Isus je vrlo zahtjevan i radikalan kada govori o nasljedovanju njega samoga. Bez odricanja nema niti istinskog i iskrenog nasljedovanja Isusa Krista. Onaj tko želi biti Isusov učenik ili kršćanin mora proći Isusovu školu odricanja i siromaštva, odnosno prihvatiti sramotu i poniženje križa.
Vrhunac te zahtjevanosti nasljedovanja Isusa su njegove riječi, tako neugodne našim ušima i srcu, o potrebi da se mrzi samog sebe, svoj život i svoju obitelj: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!.“ Kad Isus govori o „mržnji“ ne koristi tu riječ u našem afektivnom ili emocionalnom smislu nego time želi istaknuti da njegov učenik, kršćanin, ne smije ništa staviti ispred njega. Ništa se ne smije apsolutizirati u ovom svijetu, čak niti obiteljski odnosi. Isus poštuje četvrtu Božju zapovijed o poštivanju roditelja, ali čak niti oni ne smiju biti ispred Boga. Naravno da onaj tko poštuje i sluša roditelje time i časti Boga. Ali kršćanin se mora jedino bezuvjetno i beskompromisno vezati uz Isusa Krista i njegovo djelo. To ga čini Isusovim učenikom odnosno kršćaninom. Kršćanski život je nasljedovanje Isusa Krista i nije „ lagnini šetnja“ s Isusom nego zahtjevni, radikalni i ozbiljni put odricanja i dijeljenja svega Isusova: križa, prijezira, odbačenosti, prezrenosti, raspoloživosti za druge. Zahtjevan i radikalan ton Isusova govora o potrebnim uvjetima za biti njegov učenik (kršćanin) razbija svaku iluziju onih koji žele Isusa slijediti ili biti njegovi učenici iz nekog interesa. Samo se iz ljubavi prema Isusu Kristu i spremnosti da se uzme njegov križ može Njega slijediti. Oštrim i zahtjevnim uvjetima nasljedovanja Isus svoje slušatelja, a i nas danas, želi staviti pred pitanje odnosno ispit savjesti: jesmo li uopće svjesni i spremni na zahtjevnosti Isusova puta? Biti Isusov učenik znači biti novi čovjek, ali te novosti života nema bez radikalnog loma i prekida s dotadašnjim starim. Ljubav prema Isusu traži čitava čovjeka i novost životnih odnosa. Jesmo li spremni se upustiti u tu avanturu radikalne i posvemašnje ljubavi koja traži od nas ništa nemati, ništa posjedovati i od svega se rastati? Jedno je, na temelju Isusovih riječi, jasno: nema nasljedovanja ako ostajemo u starom i pri starome. Samo nas potpuno predanje Isusu oslobađa od staroga i čini spremnim za novost Evanđelja.
Marko Bijelić, OP