Otac gleda na drukčiji način

Detalji

Kreirano Subota, 10 Rujan 2016 14:27

Evanđelje je radosna vijest jer je poruka spasenja i u sebi odiše nadom. Ono je upravljeno čovjeku, izgubljenom, opterećenom i ranjenom grijehom. Evanđelje govori čovjeku da ga Bog ljubi, traži i želi ga naći. Čovjek je po grijehu izgubljen ali u Isusu Kristu je ponovno nađen. Bog, koji je sama ljubav i nježnost, nije zaboravio na palog čovjeka. I tu je bit prijateljstva s Bogom: dopustiti da te Krist nađe. Božje je ime milosrđe jer Bog nudi uvijek mogućnost krenuti novim putem, putem života i istine, putem Isusa Krista.

Božju ljubav i milosrđe su usmjereni prema svakom čovjeku, a napose prema palom. Božja ljubav nema granica, njegovo milosrđe je beskrajno, i to zorno pokazuje Isusova prispodoba o izgubljenom sinu. Nikada nemamo pravo sumnjati u Božje milosrđe i ljubav, iako postoji jedan uvjet: bez kajanja nema oprosta. Ali Očeva ljubav je veća od sinovljeva kajanja. Poanta Isusove prispodobe o izgubljenom sinu jest milosrdan otac: Bog oprašta skrušenom grješniku. U zalutalom sinu možemo prepoznati čovjeka koji želi živjeti bez Boga i onoga koji je uvjeren da mu imetak i pravo može osigurati sreću. Put njegova povratka i obraćenja započinje sa spoznajom da je pogriješio, da je sagriješio i protiv svoga oca i protiv Boga. Vrhunac tog puta, odnosno ključna točka cijele prispodobe je susret između oca i sina. Otac ne čeka sina, nego mu izlazi i trči u susret. To je susret iskrene ljubavi u kojem se miješaju suze pokajnice sina i suze radosnice Oca. To je zagrljaj skrušenog kajanja i milosrđa koje oprašta. U tom susretu i zagrljaju su zatvorena vrata prošlosti, opterećene grijehom i otvorena su vrata budućnosti prema novom, istinskom i punijem životu. To u našem životu čini Božje milosrđe, što mi omogućujemo svojim skrušenim pokajanjem. Iz takvog susreta raskajane grešnosti i opraštajućeg milosrđa rađa se radost života, tako slikovito predstavljena u prispodobi slikom gozbe. No, stariji sin, iz zavisti, ne želi biti dio(nik) te radosti. Ljubomora starijeg sina žalosti milosrdnog Oca. Problem je što stariji sin u očevom iskaznom (i nezasluženom) milosrđu mlađem sinu vidi povredu vlastitih prava. Otac gleda na drukčiji način. Postoji nešto važnije od pravednosti, prava i zasluga. To je život i dostojanstvo. Otac po svaku cijenu želi vratiti dostojanstvo mlađem sinu. Ne želi ga mrtva. Tu je ključ Božjeg milosrđa prema nama: Bog nas ne želi mrtve i bez dostojanstva. Čovjek kad se preda ropstvu grijeha, ostaje bez života u sebi jer nema budućnosti. Predajući se grijehu, odričemo se dostojanstva sinova i kćeri Božjih. Upravo su život i dostojanstvo prepoznatljivi znakovi Božje ljubavi u nama.

Marko Bijelić, OP