Na svijet moramo gledati Božjim očim

Detalji

Kreirano Subota, 17 Rujan 2016 12:33

Od svih evanđelista Luka najjače i najupečatljivije prikazuje Isusa kao prijatelja siromašnih, zaboravljenih, nemoćnih i odbačenih.  Zbog toga je tema odnosa između Boga, čovjeka i novca (bogatstva) prisutna u njegovom evanđelju.  U tom kontekstu se nalazi kod Luke Isusova prispodoba o nepoštenom ili nemarnom upravitelju i njegovoj snalažljivosti i domišljatosti. Tu prispodobu Isus završava s jasnim zaključkom i upozorenjem: „Ne moćete služiti Bogu i bogatstvu (novcu)“. Isusu od svojih učenika i nasljedovatelja traži nepodijeljeno srce. Novac ne smije biti cilj i smisao kršćanskog života. Tada kršćanin prestaje biti sposoban i otvoren za ljubav i život. Onaj tko služi bogastvu i tko na njemu pokušava (sa)graditi smisao vlastitog života, gubi u sebi plodnost života jer služi samo sebi, tj. živi isključivo za sebe. To je znak da isključio misli na sebe. Posljedica toga je gubitak unutarnje sloboda i radosti koja proizlazi iz otvorenosti prema Bogu i drugome čovjeku. Tako novac i bogastvo postaju idol kojemu se čovjek klanja i žrtvuje bližnjega na oltaru vlastitog interesa i egoizma. U kršćanskom duhovnom životu postoji jedna napast koja je slična služenju bogatstvu. To je napast da činimo dobro zbog vlastitih interesa ili zbog proračunatosti srca. Kao što se ne može služiti istodobno Bogu i novcu, tako ne možemo skužiti Bogu i sebi (vlastitom egu). Ne činimo dobro da bi nama bilo dobro nego jer ljubimo Boga i želimo živjeti poput našega učitelja i spasitelja, Isusa Krista, koji je prošao zemljom čineći dobro. Drugim riječima rečeno, novac, bogatstvo i sebični interesi ne smiju biti kriteriji prema kojim uređujemo i određujemo naše odnose u društvu. Na svijet moramo gledati Božjim očima, kroz prizmu Božje ljubavi i milosrđa. Za Isusa je jedna stvar sigurna: njegov nebeski Otac i bog novca (Isus koristi hebrejski izraz : „Mammon“), koji je nepravedan, su suprostavljeni. Onaj tko vrednuje novac i ono što se za novac može kupiti više od Boga, izgubit će dušu odnosno život (vječni). Ta i sam apostol Pavao će otvoreno upozoriti svoga učenika Timoteja: „Korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima“ (1Tim 6, 10). Ne možemo služiti Bogu i bogatsvu (novcu), ali možemo služiti Bogu, ljubeći ga, ako se novcem služimo isključivo za dobro naših bližnjih, napose onih u potrebi. Za kršćanina, novac ima smisla i nije opasan za njegov duhovan i vječni život isključivo kao sredstvo za činjenje dobra drugima. I pri tome nije važno koliko ga imamo. I s malo novca i puno ljubavi se postiže neizmjerno dobro.

Marko Bijelić, OP