Bez sumnje Luka od svih evanđelista ima najoštriji stav prema bogatašima i najveći je zagovornik kreposti siromaštva. Bogatstvo nosi u sebi biljeg prokletstva, mogućnost odbačenosti, vezanje uz tlapnje i obmane, dok siromaštvo nosi u sebi obećanja svih blaženstava! Isus je u Lukinom evanđelju prikazan kao onaj koji je puno više kritičniji prema bogatašima nego prema samom bogatstvu. Isus nije toliko kritizirao ili osuđivao novac nego zlouporabu novca. Sama Isusova prispodoba o Lazaru i bogatašu očituje taj Isusov oštar stav prema bogatašima zbog stavljanja bogatstva, materijalnih dobara, vlastitog zadovoljstva i užitka ispred Kraljevstva nebeskoga.
Kad se bogatstvo ne dijeli s onima u potrebi i kad se njime ne pomaže siromašnima, ono se pretvara u izvor osude i vječne propasti. Sve što posjedujemo, cijeli život, moraju biti u službi i znak Kraljestva Božjega, tj. mora služiti općem dobru. Za Isusa navezanost na bogatstvo dovodi do gubitka povezanosti s Kraljevstvom Božjim. Ono postaje zid između bogataša i Lazara, ali time i zid između bogataša i Boga. Zbog toga Isus promiče ideal nenavezanosti na bogatstvo. Onaj tko nije navezan i opterećen materijalnim dobrima vidi drugoga i njegove potrebe, te je spreman ono što ima podijeliti s potrebitima. Nitko nije spreman primiti Kraljevstvo Božje, dar Božji, ako nije prije toga nije spreman (po)dijeliti ono što posjeduje. Prispodobom o bogatašu i siromahu Lazaru, koji umire u bijedi i zaboravu pred vratima bezimenog bogataša, Isus poručuje da bogatstvo zarobljava srce i priječi ulazak u kraljevstvo Božje. Postoji ozbiljna opasnost da bogatstvo bude prepreka na putu Bogu jer ono zasljepljuje čovjeka da vidi istinu svoga života i prepozna svoje istinsko bogatstvo u Bogu. U bogatstvu se čovjek okreće sebi, a ne Bogu, te ujedno zanemaruje potrebe onih koji žive u oskudici. Bogatstvo nije u sebi zlo, ono je za Bibliju također Božji dar, koji treba treba biti u službi pomoći bližnjima, posebno onima koji su u potrebi. Propast i vječna osuda bogataša iz prispodobe predstavlja jasno upozorenje da su bogataši odgovorni za siromašne, tako da onaj koji služi Bogu, pomaže siromasima, a onaj tko služi đavlu, čuva novac i na njega se oslanja.
Marko Bijelić, OP