Kako se mjeri snaga ili veličina naše vjere? Ako je zaključiti prema Isusu, tada karikirano možemo kazati: gorušičinim zrnom. „Da imate vjere koliko je jedno gorušićino zrno, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." Sjeme gorušice, koje je sitno, slika je nečega drugoga. Ono nas upućuje na život. Sjeme je znak i obećanje života. Život je „mjerna jedinica“ vjere. Vjera i život se ne mogu razdvojiti. Ali pri tome smo često skloni gledati i „odmjeravati“ koliko ima vjere u našem ili tuđem životu, zaboravljajući da je puno važnije pitanje „koliko ima života u našoj vjeri?“ Slijedeći Isusa Krista i suočeni s tim pitanjm koje proizlazi iz zahtjevnosti nasljedovanja Isusa Krista, učenici, koji su Isusa već prije molili da ih pouči u molitvi, mole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“. Taj vapaj i molba mora biti dio naše svakodnevne molitve jer vjera je čisti dar Božji koji primamo kada za njega u svojoj nutrini molimo. Vjera otvara vrata našega života Božjem zahvatu i djelovanju. Radi se o osobnom odnosu s Bogom. To je preduvjet za Božje djelovanje u našem životu ali i kroz naš život. Isus želi osvijestiti svoje učenike da samo vjera kao potpupno životno predanje i povjerenje otvara prostor Božjim čudesnim zahvatima u ljudskome životu. Vjera ne prisiljava ili uvjetuje čudo, nego ga samo omogućuje ako je dio Božjeg plana i njegove volje. Radi se o jednoj svojevrsnoj karizmi vjere, koja se ne oslanja na vlastite ljudske sposobnosti nego sve svoje povjerenje stavlja u Božje ruke i prepušta se Božjoj volji. T(akv)om vjerom vjernik iskoračuje u prostor otajstva Božje ljubavi i providnosti, pred čime naš ljudski razum staje jer je nemoćan to dokučiti. Isusova usporedba vjere s gorušićinim zrnom želi kazati da vjera ne mora biti izvana velika, „spektakularna“ ili razmetljiva, ne mora svima biti vidljiva, ali mora biti nabijena i prožeta životom jer će tada po njoj biti vidljiva Božja djela u svijetu. Takva vjera ima snagu premještati brda, tj. mjenjati živote. Ali ne smijemo zaboraviti da to nije naše djelo, nego Božje djelo po našoj vjeri. I dalje ostajemo „sluge beskorisne“ iako postajemo, po vjeri, Božji suradnici.
Marko Bijelić, OP