Bez Boga ništa ne možemo

Detalji

Kreirano Subota, 08 Listopad 2016 16:15

U kršćanskom životu zahvalnost je bitna dimenzija vjere. Biti zahvalan je prepoznati darovanu ljubav od drugoga. U vjeri smo pozvani živjeti u zahvalnosti Stvoritelju. On je darovatelj života i izvor svakog dobra u našem životu. Nedostatak ili zaborav zahvalnosti odvodi čovjeka u oholost. Iz iskustva življene vjere i pouzdanja u Božju dobrotu i milosrđe znamo da zahvalnosti prethodi vapaj Bogu, kao iskaz naše svijesti da Božji život prožima sve pore našeg ljudskog života.

Bez Boga ništa ne možemo. Susret Isusa s deset gubavaca započinje s njihovim vapajem za ozdravljenjem: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Završava sa zahvalnošću samo jednoga od njih, nekog Samaritanca. Njegova zahvalnost, uz slavljenje Boga, je znak njegove vjere u Isusa Krista. Tim činom taj nevjernik i tuđinac pokazuje koliko je pogođen i obogaćen u dubini svoga bića nezasluženim darom od Boga. Ovom gestom zahvalnosti priznaje Boga kao spasitelja i gospodara života. U tome je razlika između njega i ostalih devet ozdravljenih gubavaca. Svi su oni ozdravili na putu u hram, k svećeniku, koji ih je trebao službeno proglasiti zdravima. Za razliku od Samaritanca, koji ozdravljenje pripisuje Isusovom spasiteljskom djelovanju, ostali drže da je to plod vršenja propisanog religioznog obreda. Očito je da se kršćanstvo ne može ograničiti samo na puko ispunjavanje propisa i zapovijedi, iako su važan dio života u vjeri. Traži se još jedan korak. Osobni iskorak vjere prema Bogu, koji je izvor svake milosti u našem životu. Taj iskorak je poslušnost njemu u vidu otvorenosti i zahvalnosti za njegovo djelovanje. Prepoznati i priznati Božje djelo u nama i našem životu je izvor spasenja. Sva su desetorica bili očišćeni od gube, tj. svi su iskusili čudo ozdravljenja. Ali samo je Samaritanac iskusio spasenje: "vjera te tvoja spasila". Bez zahvalnosti Bogu nema niti dara spasenja. Zahvalnost je ujedno otvorenost daljnjem djelovanju Božje milosti. Zahvalnost je priznanje da je sve Božji dar, tj. Božja milost. Naša zahvalnost Bogu je prihvaćanje vlastite istine o sebi i u dobrim i u zlim trenucima, što je sv. Augustin lijepo izrazio mišlju: "Dokle god ste slabi, priznajte si to, a kad ste snažni, zahvaljujte; dok ležite, vapite, a kad se uspravite, ne budite oholi."                             

Marko Bijelić, OP