Ustrajna i neumorna molitva daje snagu i otpornost vjeri

Detalji

Kreirano Subota, 15 Listopad 2016 17:30

Isus Krist, jedinorođeni sin Božji, je za vrijeme života i djelovanja bio čovjek molitve. Molitva je bila mjesto njegove povezanosti s Nebeskim Ocem. Molitva je također nezamjenjivi dio i potreba kršćanskog života. U svjetlu Isusova života, sveti Grgur iz Nise će ustvrditi: "Od Boga se udaljuje onaj tko se molitvom ne sjedinjuje s njim." Očito je molitva znak našega živoga odnosa i povezanosti s Bogom. Bez molitve vjera gubi svoju životnost i brzo se poljulja, tj. upada u krizu vlastitog identiteta i prepoznatljivosti. Iskustva tolikih duhovnih osoba pokazuju činjenicu da molitva čuva, podupire i hrani vjeru. Isus je prispodobom o udovici i nepravednom sucu istaknuo važnost ustrajnosti u molitvi, pa čak i u onim trenucima kada svi vanjski znakovi ili okolina ukazuju da molitva nema smisla. Lik udovice je utjelovljenje molitvene ustrajnosti, koja je osobito važna u kriznim trenucima naše egzistencije kada je vjera stavljena na kušnju ili je zapala u krizu. Ustrajna i neumorna molitva daje snagu i otpornost vjeri pred naletima sumnje, napose u iskustvu neuslišane molitve. Važno i nužno je i dalje moliti. Molitva je svojevrsni “termometar” vjere. Kako moliš takva ti je i vjera. Pri tome ne smijemo zaboraviti da vjera govori o našem odnosu s Bogom. Tako i molitvom u središte našega življenja ne stavljamo sebe, nego Boga i naš odnos i povezanost s njime. Ustrajnom i nepokolebljivom molitvom, u dobru i zlu, radosti i žalosti, otvaramo sebe, srce i život Božjem preobražavajućem djelovanju. Prepuštamo sebe i svoju volju da budu oblikovani prema Božjoj volji. Iščeznuće molitvenog duha i prestanak molitve je simptom gubitka čežnje i težnje za sjedinjenjem s Bogom koji je milosrdna Ljubav. Odustajanje od molitve je u Isusovim očima manjak pouzdanja u Boga i njegovu volju. Tada nastupa "klinička" smrt vjere. U govoru o molitvi ne smijemo zaboraviti da molitva nije čarobni štapić u našem životu. Ona nam pomaže sačuvati vjeru u Boga, u njega se uzdati i kad ne shvaćamo njegovu volju. Zato je važno ustrajno moliti, a ne samo ponekad, kad za tim osjetim potrebu ili želju, jer vjerujemo da je Bog dobri i pravedni Otac, koji spremno uslišava svoju djecu. Iako to ne znači da će to učiniti u trenutku i na način kako bismo baš mi htjeli.     

Marko Bijelić, OP