Svi ljudi su djeca istog Oca nebeskoga

Detalji

Kreirano Subota, 18 Veljača 2017 21:22

U Govoru na gori (blaženstava) sažeta je novost Isusova propovijedanja i navještaja kraljevstva nebeskoga. Radi se o novom zakonu ili "ustavu" Božjeg kraljevstva koje je došlo s Isusovim javnim nastupom i djelovanjem. Vrhunac toga novoga Zakona je poziv na svetost: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" Ta svetost u smislu savršenosti nije legalistička, čisto izvanjska ili moralna nego je riječ o ljubavi, kao vrhuncu i ispunjenju svega zakona. O ozbiljnosti, zahtjevnosti i radikalnosti obveze ljubavi u Isusovim očima govori šesta i završna Isusova antiteza iz njegova Govora na gori: "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima." Ljubav prema neprijateljima je Isusov "specifikum", ono bez čega nema naše kršćanske savršenosti i svetosti. Po toj ljubavi, suprotstavljenoj svakoj ljudskoj logici, živi se Božje milosrđe i samilost. Svi ljudi su djeca istog Oca nebeskoga i ljubav prema neprijatelju je krajnji izraz poštovanja Božje volje, onoga što je Bog nakanio sa svakim pojedincem i cijelim svijetom, da prestane bilo kakav oblik neprijateljstva, mržnje i osvete među ljudima. Isusova zapovijed ljubavi prema neprijateljima je razumljiva samo u kontekstu zahtjeva da njegovi učenici budu savršeni kao što je savršen Otac nebeski. Ove riječi su kontrolna točka našega istinskog pristajanja srcem i bićem uz Isusa i kršćanski put, koji nije jednostavan budući da je zahtjevan i strm. Ali tim putem svijetu dolazi spas i mir. Ljubav prema neprijateljima i molitva za one koji nam žele i čine zlo je pokazatelj da nam vjera nije navika ili nakupina tradicije nego novi životni stil, koji nam pomaže (iz)rast(at)i pred Bogom u ono što je s nama zamislio. To je nemoguće bez cjelovitosti, nepodvojenosti u vlastitom srcu, koje se do kraja izručuje Bogu i njegovoj volji, jer Isusovi učenici moraju ljubiti nepodijeljeno, cjelovito, bez razlike. I tako živjeti. To znači u konačnici sebe doživjeti kao ljubljena neprijatelja. 

Marko Bijelić, OP