Na šestoj korizmenoj tribini na Peščenici izlaganje su imale Tanja Radionov i Ljiljana Kondić o temi Molitva i zdravlje. Prva dva dijela izlaganja su se odnosila na pitanje duhovnog života i molitve. U tom dijelu psihologinja Tanja je prezentirala nekoliko ključnih stvari koje utječu na bogatstvo duhovnog života te na različite oblike molitve. U tom smislu je važno predočiti različite slike koje imamo o Bogu. Te slike zapravo svatko u sebi nosi.
S jedne strane imamo one koji Boga predočuju kao onog koji je milosrdan i dobar, ali isto tako, s druge imamo one koji ga predočuju kao onoga koji kažnjava i osuđuje. Stoga se doista može govoriti o različitim pristupima i slikama Boga. Jedne su one istinske a druge su krive ili lažne. Molitva je takva da odista ima utjecaja na kvalitetu duhovnog života, ali istodobno utječe na naše zdravlje. To je u drugog dijelu izlaganja istaknula Ljiljana Kondić, psihijatar. U odnosu molitve i zdravlja postavlja se pitanje povezanosti kvalitete života religioznih ljudi. Je li njihovo mentalno zdravlje bolje? Utječe li religioznost (duhovnost) na način kako se pojedinci prilagođavaju kroničnim bolestima?

Brojna istraživanja upućuju na pozitivnu povezanost religioznosti (duhovnosti, vjere) i tjelesnog i mentalnog zdravlja. U zaključku ovog zanimljivog izlaganja istaknute su sljedeće stvari. Prvo da čovjeka i zdravlje treba promatrati cjelovito, to jest integrativno i to kroz tjelesnu, psihološku, duhovnu i socijalnu dimenziju. Drugo da je potrebno integrirati duhovne potrebe i potencijale ljudi s terapijskim procesom. Utvrđena je važnost duhovnosti u izlječenju duševnih i tjelesnih bolesti i poboljšanja kvalitete življenja.

Treće da je potrebno poticati razvoj edukacije o ulozi duhovnosti u odnosu liječnik – pacijent kako bi se ljude uputilo u različite mogućnosti i pristupe liječenju. Četvrto da se promiče suradnja duhovnika, psihijatara, psihologa i psihoterapeuta jer imaju iznimnu ulogu u razvoju pojedinca i društva općenito. Nadalje je važno da se stručnjacima mentalnog zdravlja preporuča interdisciplinarni pristup u liječenju, u kojem se susreću neuroznanost, psihijatrija, psihologija, filozofija i religija. Usto je utvrđeno da se duhovnim osnaživanjem i jačanjem duhovnosti i vjere mogu spriječiti i smanjiti psihičke tegobe u populaciji, posebice anksioznost.
Na koncu je istaknuto da je za trajno poboljšanje zdravlja potrebna unutarnja preobrazba, to jest promjena stavova, motivacije, vrijednosnog sustava, što se može očitavati u procesu praštanja, davanja i primanja ljubavi, ispunjenja, unutarnjeg mira i radosti. Nakon ovog iznimno zanimljivog razmišljanja imali smo prigodu raspraviti i precizirati ona pitanja koja su bila nedostatno jasna. Neki su u toj raspravi ispričali i osobna svjedočanstva u pogledu nekih pitanja koja se tiču odnosa molitve i zdravlja, kao i o tome kako se poneki ljudi u tom smislu određuju.