Učitelj Fulgencije je uvijek iskazivao posebnu brigu i privrženost prema prosjacima i siromasima. Ne samo da im je pomagao materijalno koliko je mogao, nego i razgovorom. Često ih je znao okupljati na ulici i poučavati ih. Uvijek je govorio da ih Bog ljubi i da nisu ništa manje vrijedni u Božjim očima. Jednom prilikom oko njega se je okupila mala grupica siromaha, prosjaka i beskućnika. Izvadio je zlatni novčić, koji je primamljivo svjetlucao na sunčevim zrakama ali još više u očima tih prosjaka.

Nije više potrebno naglašavati da je krunica najbolji lijek protiv tuge, boli i beznađa. Vjerujem i da sam vam mozak probila govoreći kako je krunica molitva ljubavi i kako je to najmodernija molitva koja postoji. Kruničari i Marijini štovatelji znaju da se pobožnosti Bogorodici održavaju kroz cijeli svibanj i listopad svake godine te da se ovisno o danu u tjednu te dijelu crkvene godine mole radosna, žalosna i slavna otajstva.
Na prvoj godini fakulteta, dva puta sam pala jezične vježbe. I nije to bilo nešto strašno, ali kako su na prvoj godini svi studenti revniji i fanatičniji nego inače, tako sam i ja nadobudno htjela riješiti sve ispite prije odlaska na godišnji odmor. Osim toga, jezik volim i znam pa mi nije bilo baš svejedno što moram čekati jesenski rok, a i bila sam uvjerena da student koji polaže ispit iz trećeg pokušaja ne može dobiti više od dvojke.
Krunica. Molitva srca moga. Ne sjećam se kad sam je izmolila prvi puta, no otada je sastavni dio mog života. Kao što neki odlaze i tijekom tjedna na misu jer imaju potrebu, tako ja molim krunicu. Nekad sama, nekad u crkvi; ovisi o osjećaju koji me potiče na komunikaciju s Marijom. I znam, mnogi će pomisliti da molim samo za sebe, no nije tako. Većina, ako ne i sve, moje krunice su za moje bližnje. Jedna desetica za ovoga, druga za onoga i tako redom. Molim u tišini, tako da osoba za koju molim vrlo često ne zna da to činim. I nije bitan broj molitvi i krunica, bitno je moliti iz srca, s ljubavlju. A Marija zna da to činim i zato mi je već toliko molitvi uslišala da ne znam hoću li joj se ikada moći odužiti. Vjerujte, ni svibanjske ni listopadske pobožnosti nisu dovoljne ...


Prije dvije godine, 25. rujna 2011. Josip Bozanić, kardinal, zagrebački nadbiskup i metropolit, posvetio je samostansku i župnu crkva te novi oltar crkve bl. Augustina Kažotića. U misnom slavlju i slavlju posvete sudjelovali su fr. Bruno Cadore, učitelj Reda propovjednika, Domenico Cornacchia, biskup Lucere-Troie, mons. Ciro Fanelli, župnik katedrale u kojoj je grob bl. Augustina Kažotića, mons. Xavier Rambaud, biskupski vikar Pariške nadbiskupije, fra Ivan Paponja, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara, provincijali hrvatskih karmelićana, franjevaca konventualaca i male braće, izaslanik provincijala Družbe Isusove te fr. Anto Gavrić, provincijal hrvatskih dominikanaca.