Učenik Feliks ubrzo je bio primijetio da Fulgencije, njegov učitelj, veliku ljubav gaji prema knjigama. Kad god bi ga susreo, u rukama je držao knjigu. Fulgencijeva soba ili samostanska ćelija je bila doslovno obložena knjigama. Od drugih u samostanu i oko samostana, Feliks je saznao da je Fulgencije u samostan došao kao "kasnije duhovno zvanje". Pomalo raspitujući se, čuo je da su njegovu učitelju kao studentu na sveučilištu predviđali veliku i uspješnu karijeru.

Dok je boravio u samostanu, Feliks je primio vijest da mu je majka preminula. Bio je jako pogođen i uznemiren smrću majke. Iako se pretvarao i na sve načine suzdržavao suze, čak i na pogrebu, tj. pokopu, učitelja Fulgencija nije mogao zavarati. On je naslućivao koja se bura i drama nemira odigrava u mladenačkom srcu njegova učenika Feliksa.
U srijedu 1. svibnja, zborovi "Osvit" i "Nokturno" iz župe bl. Augustina Kažotića i zbor "bl. Ozana" iz kapelice "Ranjeni Isus", uz pratnju trojice dominikanaca, proveli su zajednički - izletnički dan u pitoresknom kraju, na obroncima Samoborskog gorja i Plešivice, podno najvišeg vrha Japetića. Odredišna točka bio je restoran-izletište Klet Jana.
U samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića u nedjelju 28. travnja bilo je svečano slavlje Prve pričesti u kojem je sudjelovalo osamdeset i sedam prvopričesnika. Misno je slavlje predvodio p. Zvonko Džankić.

Sluga jednog plemića iz grada, prohladnog zimskog jutra došao je u samostan s molbom da učitelj Fulgencije dođe ispovjediti i pričestiti njegovu majku koja je bila na samrti. Nakon što su se dobro obukli, jer bilo je hladno i sniježilo je, zaputili su se prema plemićevu domu. Trebalo im je sat i pol da dođu.
Od 19. do 21. travnja, članovi Dominikanske mladeži, predvođeni duhovnikom p. Markom Bijelićem, boravili su u dominikanskom samostanu u Petrovčama (Slovenija). Kako su se ondje proveli i što su sve radili, čitajte iz pera vrijedne članice Dore Žic: "Malo mjesto u blizini Celja bilo je naše odredište.

Feliks se je uvijek divio svome učitelju Fulgenciju na njegovom daru strpljenja s drugima, odnosno sposobnosti da zna i može druge slušati. To je i bio jedan od razloga da su ljudi iz okolice,