
Političke stranke o plaćanju poreza
U današnjem evanđelju riječima: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“ odgovara Isus farizejima i herodovcima na pitanje: „Je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Da bismo Isusov odgovor bolje razumjeli, moramo znati kakav su stav prema rimskoj vlasti imale političke grupacije u Palestini.
1. Zeloti, pripadnici židovske stranke, bili su pretjerano revni, u pravom smislu fanatici u borbi protiv Rimljana. Židov koji plaća okupacijskoj vlasti porez ne može biti dobar domoljub.
2. Farizeji nisu voljeli rimsku vlast, ali su radi građanskog mira i osobne sigurnosti za život i imanje plaćali porez.
3. Herodovci koji su u Isusovo doba vladali Galilejom širili su mišljenje da im može biti dobro samo u Rimskom carstvu.
Isus se svojim odgovorom morao zamjeriti zelotima i zato biti izvrgnut kritici da je loš Židov i domoljub. Herodovci su na njega vrebali ne bi li ga optužili pred Rimljanima kao buntovnika. Isus svojim odgovorom priznaje postojanje države koja jamči mir i pravdu za građane, ali ističe Božje vrhovništvo. Dok vrše svoje obveze prema zemaljskoj domovini, ljudi ne smiju zaboraviti Boga, gospodara svih.
Opširnije:29. nedjelja kroz godinu: Odnos političke i crkve vlasti

U našem je samostanu 11. i 12. listopada 2023. održana izborna skupština Hrvatske redovničke konferencije. Na skupštini je izabrano novo vodstvo Hrvatske redovničke konferencije. Za predsjednicu je izabrana s. Lidija Bernardica Matijević, provincijalna poglavarica Školskih sestara franjevki Krista Kralja – Provincija Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu. Na toj službi naslijedila je fr. Slavka Sliškovića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije.
Opširnije:U našem samostanu izborna skupština Hrvatske redovničke konferencije
Svi su pozvani
U svojem vjerovanju, koje ispovijedamo svake nedjelje, govorimo: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. U današnjoj propovijedi osvrnut ćemo se na dva atributa Crkve: da je jedna i katolička. Gozba o kojoj govori prorok Izaija je slika Crkve. Svadba na koju prorok poziva je svadba Sina (Isusa Krista!) s čitavim čovječanstvom. Prorok govori o nadplemenskoj i nadnacionalnoj širokogrudnosti Izraela.
Božji poziv upućen je svim narodima. Istina je da Bog nudi svoje spasenje upravo preko Izraela. Ali je također istina, da će Izrael doživjeti ispunjenje svojih životnih snova samo onda, kad se sruši pregrada između njega i drugih naroda, kad na Gospodnjoj gori tj. u Crkvi, bude mogao svadbovati sa svima, koji su pozvani na svadbu. A to su svi ljudi. Pozvani su i dobri i zli. Sin se ženi s čovječanstvom koje kasnije postaje Crkva - narod Božji. Ali na svadbu može ući samo onaj, koji se želi promijeniti, odreći se svoga zla, zaodjenuti se novom odjećom milosti.
Vinograd bez ploda
Prispodoba o vinogradarima - ubojicama iz današnjeg evanđelja - pretpostavlja starozavjetnu sliku o Izraelu kao „čokotu koji Gospodin prenese iz Egipta i zasadi“, kako to izričito stoji u pripjevnom psalmu. „Obiđi ovaj vinograd, zakrili nasad desnice svoje, sina, kog za se odgoji.“ U ovoj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi propisani rod. Vinogradari su oni koji Božji narod predvode, svećenici i pismoznanci koji upravljaju narodom. U slugama, koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod, Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. Vinogradari ih ubijaju. Ti zli vinogradari postavljaju se umjesto Boga, otimaju Bogu vlast nad narodom. Umjesto da približe narod k Bogu, da ga prosvijetle Božjom istinom, zaljubili su se u vlast i odlučili Boga držati što dalje od naroda, da bi oni umjesto Boga gospodarili i narod porobljavali. Sluge gospodareve, proroci, upozoravaju zle vinogradare da krše Božji zakon. Zato ih oni progone i ubijaju. Slično se događa i danas kad Crkva po svojim svećenicima progovori o negativnostima u našem hrvatskom društvu. Takvi svećenici bivaju odmah napadnuti. Njihove evanđeoske opomene nositelji političke vlasti shvaćaju kao miješanje u politiku.
Dominikanska naklade Istina objavila je novu knjigu Pohvala slabosti. Riječ je o autobiografskoj knjizi poznatoga švicarskog filozofa Alexandrea Jolliena. Dirljiv je prikaz početka života u specijaliziranoj ustanovi, prijateljstva između izolirane djece, tjednog užasa razdvajanja obitelji, Sokratove spasonosne intervencije. To je utjecalo i prisililo na revidiranje primljenih ideja o invalidnosti. Tako mladi autor postaje „pisac s invaliditetom“.
Naime, autor je od rođenja hendikepiran. Više od sedamnaest godina proveo je u specijaliziranoj ustanovi za hendikepirane osobe s cerebralno-motoričkim teškoćama. Završivši trgovačku školu, pohađao je studij filozofije na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska).
Knjiga Pohvala slabosti opisuje unutarnje putovanje, neku vrstu obraćenja na filozofiju. Autor, hendikepiran od rođenja, zamišlja da ga posjećuje slavni grčki filozof Sokrat. U dijalogu postupno se pojavljuju alati za učenje kako ići naprijed u radosti, ne posustati usred patnje i ne biti određen pogledom drugoga. Filozofija je ovdje umijeće življenja, sredstvo napuštanja predrasuda radi otkrivanja sebe i izgradnje vlastite posebnosti.
Život je trajno mijenjanje
Prošle smo nedjelje čuli da je Bog „velikodušan u praštanju.“ Današnja zborna molitva kaže da „Bog svoju moć očituje najviše praštanjem i milosrđem.“ Za razliku od ljudi koji su skloni ubrajati sebe među zauvijek dobre, a neke svoje bližnje otpisivati stavljajući ih zauvijek među zlobne, Bog dopušta mogućnost obraćenja, ali upozorava i na opasnost od otpada. U trećoj kitici pripjevnog psalma čuli smo divne riječi: „Gospodin je sama dobrota i pravednost, grješnike on na put privodi i uči malene putu svome.“
Bog očituje svoju moć ponajviše praštanjem
Opraštanje, oprost - bila je tema biblijskih čitanja prošle nedjelje. Ista je tema i ove nedjelje. Bog je najjači kad prašta, a čovjek kad oprašta je najviše čovjek. Sjetimo se Stjepana prvomučenika. U trenutku kad moli za one koji ga kamenuju, kad im oprašta, otvaraju se nebesa i on vidi Isusa u slavi. Bogu je stalo do čovjeka. Bog se veseli kada ga čovjek traži. Svi smo pozvani na obraćenje. Molimo danas Gospodina da nam pomogne, da uvijek budemo spremni oprostiti i ponuđeno oproštenje prihvatiti.
Što znači živjeti za nebo?
I Isus se ljutio
Osnovna misao današnjih čitanja je poziv na sređivanje naših međuljudskih odnosa. U današnjem biblijskomu štivu iz Knjige Sirahove izričito su zabranjene mržnja, srdžba i osveta, jer se to protivi zapovijedi ljubavi. Ali ne smijemo zaboraviti: ako je srdžba reakcija na nepravdu, na nešto što je u sebi zlo, onda je ona u skladu s Božjim zakonom. Sjetimo se Krista. Kad je vidio da je njegova kuća molitve, hramsko dvorište, pretvoreno u kockarnicu, bio je ljut i počeo je prevrtati stolove. Njegova svetinja, njegov hram bio je oskvrnjen. Kristova srdžba u ovom slučaju bila je krepost. U zadnjem, nama Hrvatima nametnutom, osloboditeljskom Domovinskom ratu, neprijatelj je bacio blato na naše svetinje, na stotine je crkvi srušio, groblja preorao, zemlju okupirao i bacao svoje prljave „kocke“ na ono što je oduvijek bilo hrvatsko. U takvoj situaciji morali smo se ljutiti, srditi.

Opominjanje je djelo milosrđa
Bratska opomena je sastavni dio kršćanskoga života. Bog prigovara svome proroku što nije opomenuo grješnika: "Bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke."
Ne zaboravimo: na krštenju smo svi postali dionici Kristove proročke službe - postali smo proroci. Zato ne smijemo šutjeti. Iako je „šutnja zlato, a govor srebro“, ona je koji put težak grijeh. Kad god se u društvu u kojemu živimo nudi nešto, što nije u skladu s Božjim zakonom, Crkva ne smije šutjeti. Ona to mora osuditi. Ne učini li to, nema pravo reći da služi svom narodu. Upravo stoga Crkva u ovo naše vrijeme, kad se govori o natalitetu koji je strahovito pao, osuđuje pobačaj kao zločin nad svim zločinima (jer i to je jedan od razloga pada nataliteta). Život treba „zaštiti od začeća do prirodne smrti.“ Kad je Hrvatski sabor nedavno stavio na glasovanje Zakon o suzbijanju diskriminacije, progovorila je Crkva i upozorila da je taj zakon nejasan, da otvara vrata sklapanju istospolnih zajednica.