U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.“
„U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove!
Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“
„Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.“
Upitaše ga na to: „Gdje to, Gospodine?“
A on im reče: „Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.“
Očekivanje Posljednjeg suda
Posljednje nedjelje u liturgijskoj godini nas podsjećaju na svršetak ljudske povijesti i na susret čovječanstva s Gospodinom na Posljednjem sudu. Zaručnik o kojemu govori evanđelje je Krist, koji dolazi na konačnu svadbu sa svojom zaručnicom Crkvom. Vjernici ga čekaju, svaki na svoj način. Jedni su mudri, u smislu prvoga današnjeg čitanja te sretno dočekuju zaručnika i ulaze s njim na svadbu, to jest u Kraljevstvo Nebesko. To su one djevice koje su si osigurale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Druge nisu mislile na svršetak i nisu se za nj pripravile. U zadnji čas pokušavaju tu pogrešku ispraviti. No, prekasno je, vrata su već zatvorena. To su nemarne djevice koje se nisu opskrbile uljem. Ulje o kojemu je riječ su naime dobra djela plodnoga kršćanskoga života. „Biti mudar - kaže jedan duhovni pisac - znači ozbiljno računati s budućnošću, a ipak ne preskakati vrijeme, nego proživljavati ga oslonjen na budućnost, jer se spremnost očituje u sadašnjosti i usmjerena je na budućnost“ (Grundmann). Mudar je onaj koji izvršava riječi Isusove, a lud je onaj koji ih ne izvršava. Mudroga Isus poznaje, a ludoga ne poznaje: „Ne poznam vas!“ One koji prorokuju, drže lijepe govore, čine možda i čudesa, ali ne ljube svoje bližnje, ne čine dobra djela, Isus ne poznaje: „Neće ući u Kraljevstvo nebesko svaki koji mi govori 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima…“
Dosljednost kršćanske zajednice
Jedan profesor biblijskih znanosti dao je svom komentaru današnjeg evanđelja naslov Dosljednost života. Riječ je o Isusovom obračunu s pismoznancima i farizejima. Zapravo bi bilo bolje reći, Isus polazi od nedosljednosti njihova života, kako bi „mnoštvo i svoje učenike“ upozorio da ih ne nasljeduju. Isus kori duhovne vođe i vjerske nadstojnike zato što „jedno propovijedaju, a drugo čine, vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli“ (Mt 23,3-4). Pišući ovako, Matej misli na kršćansku zajednicu. Stalo mu je do toga da ona bude vjerodostojan svjedok Kristov, da bude dosljedna. Nekoga čovjeka cijenimo po tome koliko je dosljedan u svome životu, koliko njegove riječi prate njegova djela, koliko njegovo učenje i ponašanje čine skladno jedinstvo. Za takve ljude kažemo da su vjerodostojni i dosljedni u životu. Njemački kršćanski političar Freiherr zu Gutenberg, koji je umro 1972. zapisao je u svojoj knjizi Bilješke sljedeću misao: „Na kraju je važno samo to je li netko doista bio to što je tvrdio da jest.“ Nema gore optužbe za čovjeka, ako mu se s pravom može reći da jedno govori, a drugo čini.
Dvije zapovijedi spojene u jednu
Židovi su u Isusovo vrijeme morali opsluživati 613 zapovijedi i zabrana: 248 pozitivnih i 365 negativnih. Za pobožne su Židove sve te zapovijedi bile jednako vrijedne, jer su sve potjecale od Boga. Posve je razumljivo da su ih zakonoznanci pokušavali stupnjevati barem iz pedagoških razloga. Zato i pitaju Isusa koja je zapovijed najveća. Svojim odgovorom Isus je dvije temeljne zapovijedi spojio u jednu jedinstvenu i izjednačio ih. Ljubav prema Bogu nema granica: Boga treba ljubiti svim srcem (savjest), svom dušom (život) i svim umom svojim (intelekt). Ljubav prema bližnjemu mjeri se ljubavlju prema samome sebi. Ona je povezana sa zlatnim pravilom: „Sve, dakle, što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima. To su, naime, Zakon i Proroci“ (Mt 7,12). Isusu je bilo svojstveno da je povezivao ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu, da je povezivao čovjekovo milosrđe s Božjim milosrđem, čovjekovu pravednost s Božjom pravednošću. Za Nj je čovjek u središtu religiozne pozornosti i religioznog ponašanja.
Opširnije:30. nedjelja kroz godinu - Ljubav prema Bogu i bližnjemu
Političke stranke o plaćanju poreza
U današnjem evanđelju riječima: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“ odgovara Isus farizejima i herodovcima na pitanje: „Je li dopušteno dati porez caru ili nije?“ Da bismo Isusov odgovor bolje razumjeli, moramo znati kakav su stav prema rimskoj vlasti imale političke grupacije u Palestini.
1. Zeloti, pripadnici židovske stranke, bili su pretjerano revni, u pravom smislu fanatici u borbi protiv Rimljana. Židov koji plaća okupacijskoj vlasti porez ne može biti dobar domoljub.
2. Farizeji nisu voljeli rimsku vlast, ali su radi građanskog mira i osobne sigurnosti za život i imanje plaćali porez.
3. Herodovci koji su u Isusovo doba vladali Galilejom širili su mišljenje da im može biti dobro samo u Rimskom carstvu.
Isus se svojim odgovorom morao zamjeriti zelotima i zato biti izvrgnut kritici da je loš Židov i domoljub. Herodovci su na njega vrebali ne bi li ga optužili pred Rimljanima kao buntovnika. Isus svojim odgovorom priznaje postojanje države koja jamči mir i pravdu za građane, ali ističe Božje vrhovništvo. Dok vrše svoje obveze prema zemaljskoj domovini, ljudi ne smiju zaboraviti Boga, gospodara svih.
Opširnije:29. nedjelja kroz godinu: Odnos političke i crkve vlasti
U našem je samostanu 11. i 12. listopada 2023. održana izborna skupština Hrvatske redovničke konferencije. Na skupštini je izabrano novo vodstvo Hrvatske redovničke konferencije. Za predsjednicu je izabrana s. Lidija Bernardica Matijević, provincijalna poglavarica Školskih sestara franjevki Krista Kralja – Provincija Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu. Na toj službi naslijedila je fr. Slavka Sliškovića, provincijala Hrvatske dominikanske provincije.
Opširnije:U našem samostanu izborna skupština Hrvatske redovničke konferencije
Svi su pozvani
U svojem vjerovanju, koje ispovijedamo svake nedjelje, govorimo: Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. U današnjoj propovijedi osvrnut ćemo se na dva atributa Crkve: da je jedna i katolička. Gozba o kojoj govori prorok Izaija je slika Crkve. Svadba na koju prorok poziva je svadba Sina (Isusa Krista!) s čitavim čovječanstvom. Prorok govori o nadplemenskoj i nadnacionalnoj širokogrudnosti Izraela.
Božji poziv upućen je svim narodima. Istina je da Bog nudi svoje spasenje upravo preko Izraela. Ali je također istina, da će Izrael doživjeti ispunjenje svojih životnih snova samo onda, kad se sruši pregrada između njega i drugih naroda, kad na Gospodnjoj gori tj. u Crkvi, bude mogao svadbovati sa svima, koji su pozvani na svadbu. A to su svi ljudi. Pozvani su i dobri i zli. Sin se ženi s čovječanstvom koje kasnije postaje Crkva - narod Božji. Ali na svadbu može ući samo onaj, koji se želi promijeniti, odreći se svoga zla, zaodjenuti se novom odjećom milosti.
Vinograd bez ploda
Prispodoba o vinogradarima - ubojicama iz današnjeg evanđelja - pretpostavlja starozavjetnu sliku o Izraelu kao „čokotu koji Gospodin prenese iz Egipta i zasadi“, kako to izričito stoji u pripjevnom psalmu. „Obiđi ovaj vinograd, zakrili nasad desnice svoje, sina, kog za se odgoji.“ U ovoj prispodobi Isus s Izaijom priznaje da je Izrael Božji vinograd koji ne donosi propisani rod. Vinogradari su oni koji Božji narod predvode, svećenici i pismoznanci koji upravljaju narodom. U slugama, koje gospodar šalje da od vinogradara prime urod, Isus vidi proroke koji su dolazili prije njega. Vinogradari ih ubijaju. Ti zli vinogradari postavljaju se umjesto Boga, otimaju Bogu vlast nad narodom. Umjesto da približe narod k Bogu, da ga prosvijetle Božjom istinom, zaljubili su se u vlast i odlučili Boga držati što dalje od naroda, da bi oni umjesto Boga gospodarili i narod porobljavali. Sluge gospodareve, proroci, upozoravaju zle vinogradare da krše Božji zakon. Zato ih oni progone i ubijaju. Slično se događa i danas kad Crkva po svojim svećenicima progovori o negativnostima u našem hrvatskom društvu. Takvi svećenici bivaju odmah napadnuti. Njihove evanđeoske opomene nositelji političke vlasti shvaćaju kao miješanje u politiku.
Dominikanska naklade Istina objavila je novu knjigu Pohvala slabosti. Riječ je o autobiografskoj knjizi poznatoga švicarskog filozofa Alexandrea Jolliena. Dirljiv je prikaz početka života u specijaliziranoj ustanovi, prijateljstva između izolirane djece, tjednog užasa razdvajanja obitelji, Sokratove spasonosne intervencije. To je utjecalo i prisililo na revidiranje primljenih ideja o invalidnosti. Tako mladi autor postaje „pisac s invaliditetom“.
Naime, autor je od rođenja hendikepiran. Više od sedamnaest godina proveo je u specijaliziranoj ustanovi za hendikepirane osobe s cerebralno-motoričkim teškoćama. Završivši trgovačku školu, pohađao je studij filozofije na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska).
Knjiga Pohvala slabosti opisuje unutarnje putovanje, neku vrstu obraćenja na filozofiju. Autor, hendikepiran od rođenja, zamišlja da ga posjećuje slavni grčki filozof Sokrat. U dijalogu postupno se pojavljuju alati za učenje kako ići naprijed u radosti, ne posustati usred patnje i ne biti određen pogledom drugoga. Filozofija je ovdje umijeće življenja, sredstvo napuštanja predrasuda radi otkrivanja sebe i izgradnje vlastite posebnosti.