U srijedu 27. veljače u sklopu tribina "Korizma na Peščenici", doc. dr. o. Dario Tokić, OCD, profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u samostanu bl. Augustina Kažotića održao je predavanje s temom: "Lik Djevice Marije u Otajstvu Isusova rođenja i djetinjstva".
Opširnije:Dr. Tokić održao predavanje u sklopu tribina "Korizma na Peščenici"
Felix je primijetio da se njegov učitelj Fulgencije puno sporije križa, tj. čini znak križa od drugih u samostanu. Njegov znak križa mu je izgledao kao "usporeni snimak". Jednog jutra ga upita zašto tako čini? Fulgencije mu odgovori: "Znak križa nije samo pobožna navika, ona je ključ moje molitve, moga rada, dana, jela, zapravo svega onoga što jesam. Sve što činim, činim u znaku križa. Napose je važan za moju molitvu.
Jednoga dana Fulgencije poučavajući svoga učenika Feliksa kaza: "dragi Felikse, u svom budućem redovničkom životu čuvaj se oholosti, a napose svete oholosti". "A što je to sveta oholost"? - upita Feliks. "To ti je ... ", započe Fulgencije, pa zastade, zamisli se i reče: poslušaj ovu priču i shvatit ćeš. "U jednom prekrasnom kraljevskom vrtu je rastao veliki i raskošan hrast. U tom vrtu su rasle sadnice i drugih vrsta drveća. Iz godine u godinu hrast se uzdizao prema nebu...
U sklopu tribina "Korizma na Peščenici", u srijedu 20. veljače, p. Marko Bijelić, župnik održao je drugo predavanje s temom: "Neka mi bude po tvojoj riječi: Marija uzor vjere i nade". U uvodnom dijelu predavanja p. Marko je polazeći od tvrdnji pape Benedikta XVI., a u kontekstu Godine vjere, o današnjoj krizi vjere i opasnosti da ona nestane ili iščezne u određenim krajevima zemlje, istaknuo da se u korijenu krize vjere i nade nalazi ili skriva kriza povjerenja koja je doprinijela nastajanju i stvaranju klime nesigurnosti i straha u današnjem globaliziranom svijetu.
Izložba "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu" autorice Maje Vidović otvorena je u ponedjeljak 18. veljače 2013., na spomendan zaštitnika umjetnika bl. Anđelika, u dominikanskom samostanu i župi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.
Opširnije:Otvorena izložba "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu"
Pobožnost Križnog puta nuka nas na razmišljanje, ne samo o Isusovoj muci, nego da rado s Isusom nosimo križ. On od nas ne traži da pomognemo nositi njegov križ, poput Šimuna Cirenca, nego da za njim idemo noseći svoj križ (Lk 14,27). Pobožnost Križnog puta u korizmeno vrijeme jest "ponovno otkrivanje krštenja kao temelja kršćanskog života".
U srijedu, 13. veljače na Pepelnicu u dominikanskom samostana bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, započele su korizmene tribine srijedom s temom "Neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1, 38): Marija – kontemplacija i propovijedanje Riječi. Prvo predavanje"Marija u pashalnom otajstvu: iskustvo prvih kršćana" održao je dr. Anto Barišić, OFMCap, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U uvodnom djelu, dr. Barišić je rekao da pashalno otajstvo ili vazmeni misterij sadržava središnji dio naše vjere, njezinu jezgru, srž, njezinu bît.
Na Pepelnicu, misu i obred pepeljanja u vjernicima ispunjenoj crkvi bl. Augustina Kažotića, predvodio je p. Marko Bijelić, župnik, a koncelebrirao p. Marinko Zadro, župni vikar. U prigodnoj propovijedi, župnik je između ostaloga rekao da korizmu moramo gledati u svjetlu Vazmenog otajstva.
Poklade su pučka svečanost, praćena maskaradama i plesovima. Karnevalski običaj, od Grka preuzeli su Rimljani, a potom se on prenio u kršćanstvo. Maskiranjem se želi kazati kako je maska laž našega lica i raspoloženja… Završetak maškarade je na pokladni utorak. Mladi iz naše župe u subotu, 9. veljače zakoračili su u vrijeme Divljeg zapada. No, našlo se među njima padobranaca, kojima on nije toliko privlačan. Kako je bilo, pogledajte u sažetom foto prilogu.
Isplati se… svaki trn, svaka ruža… svaka suza koja zalijeva ono što će poslije procvjetati u osmijehu… jer život je prelijep sam po sebi… nisu bitne muke, nije važna mržnja… jer sve prolazi... sve prolazi i sunce opet sja. Ima trenutaka kad osjećamo da je sve loše, da naši životi tonu u neku duboku provaliju, da koliko god se trudili, ne uspijevamo vidjeti ni najmanju pukotinu kroz koju bi prošla svjetlost!