
Sluga jednog plemića iz grada, prohladnog zimskog jutra došao je u samostan s molbom da učitelj Fulgencije dođe ispovjediti i pričestiti njegovu majku koja je bila na samrti. Nakon što su se dobro obukli, jer bilo je hladno i sniježilo je, zaputili su se prema plemićevu domu. Trebalo im je sat i pol da dođu.
Od 19. do 21. travnja, članovi Dominikanske mladeži, predvođeni duhovnikom p. Markom Bijelićem, boravili su u dominikanskom samostanu u Petrovčama (Slovenija). Kako su se ondje proveli i što su sve radili, čitajte iz pera vrijedne članice Dore Žic: "Malo mjesto u blizini Celja bilo je naše odredište.

Feliks se je uvijek divio svome učitelju Fulgenciju na njegovom daru strpljenja s drugima, odnosno sposobnosti da zna i može druge slušati. To je i bio jedan od razloga da su ljudi iz okolice,
Feliks je došao do ulice gdje se dogodila nesreća. Zatekao je u prašini ženu, očito majku, u suzama, kako zapomaže i kuka, dok u rukama grli svoga malog sina, koji je možda imao 6 godina. Već su neki bili tu.
...Vanja što ti je? Bila je blijeda. Nešto nisam dobro. Ovaj zrak kao da me pritišće, a vrućina je prevršila svaku mjeru. Jučer sam gledala kroz prozor tramvaja, zamisli, odjednom me neki mladić pogledao i bacio se pod tramvaj. Nastala je gužva, bilo je žalosnih lica, poslije su gunđali zbog zastoja. Imaš Ii prijatelja? Imala sam jednu prijateljicu. Poznajem neke ljude, nude mi posao u njihovoj firmi. Dobivat ću prilično novaca, a poklonit će mi i novi auto.

Učitelj Fulgencije nikako nije uspijevao izložiti nauk o Duhu Svetom, trećoj božanskoj osobi, svom učeniku Feliksu. U jednom trenutku, kada je njegovo strpljenje već bilo pomalo načeto, stao je i prozborio: "Za danas dosta. Sutra ćemo nastaviti". Sutradan, Feliks je očekivao da će nastaviti učitelj svoje izlaganje u samostanskoj biblioteci, ali ga je Fulgencije iznenadio i poveo u grad. I Feliks se je pitao kamo ga to učitelj vodi.
