

Noćas Te blato dirnuti neće
Prljavih cesta i naših grijeha,
S kosa će tvojih runit' se zlato
Iznad snježnih lijeha.
Koraci Tvoji tako su topli,
Da bi se mogla razmrznut' rijeka,
I šuma zapalit' ko obrazi Tvoji,
I snijeg uzavrjet' poput mlijeka.
Al’ nemoj se čudit', ako ove noći
Mnogi se Tebe jedva i sjete:
U bjelini snježnoj opazit ćeš stope
I grešne i svete…
Rajmund Kupareo, OP
Fr. Karlo Alan Kevo rođen je u Splitu 17. svibnja 1995. Nakon završetka prirodoslovno-matematičke gimnazije u Splitu, stupio je u dominikanski red. Prve zavjete položio je na blagdan sv. Ruže Limske 23. kolovoza 2015. u Dubrovniku, a svečane zavjete uoči svetkovine Duhova 30. svibnja 2020. godine u Zagrebu. Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za đakona ga je zaredio dubrovački biskup mons. Mate Uzinića 21. rujna 2020. u Dubrovniku. Kao đakon djelovao je u župi Kraljice svete krunice u Zagrebu gdje ga je, na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2021. za prezbitera zaredio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. Nakon ređenja asigniran je u samostan sv. Marije Milosne u Bolu na Braču, a djelovao je kao župni vikar u Bolu, Murvici i Gornjem Humcu. U rujnu 2022. upisao je doktorski studij iz dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Početkom prosinca asigniran je u samostan bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, a 8. prosinca imenovan je župnim vikarom u našoj župi.
Izaija: „Recite preplašenim srcima: budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega. on hita da vas spasi.“
Ovaj „Ne boj se“ odjekuje cijelo vrijeme došašća i Božića, odjekuje neprestance u cijelom Svetom pismu. Kakvi i koliko nas sve strahovi ne obuzimaju, ali ipak, unatoč i usprkos svakom strahu, zebnji, treba postati i ostati hrabar u Bogu.
Strašne su i mnogobrojne fobije u nama i oko nas: aerofobija-strah od zraka, porfirofobija - strah od crvene boje, ketofobija - strah od dlakavosti i čupavih ljudi, fobofija - strah od straha i tako gotovo u nedogled. Ali današnji čovjek pati, čini mi se, od još jedne druge fobije – theofobije - strah od Boga.
Ne boj se, čovječe! Ne boj se Boga koji se utjelovio i učovječio, koji postade jedan od nas, „nama u svemu jednak osim u grijehu“. Prisjetimo se barem nekih „Ne boj se“ u Evanđeljima:

U sklopu događanja Advent u Bistrici u nedjelju 4. prosinca grupa RiM, koju čine sestre Ružica i Maja Nedić te njihov otac Slavko, priredili su prigodni koncert adventskih i duhovnih skladbi. Uz njih, kao gosti na koncerta nastupili su i zbor "Mladi Ivana Pavla" te naš dječji zbor Kažotići. Kažotići su samostalno izveli dvije adventske pjesme Visom leteć i Nek pada, a zajedno s grupom RiM i skladbu Srce predajem Ti.
Na prijedlog provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavka Sliškovića, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 29. studenog 2022. imenovao je fr. Nikolu Leopolda Nosu upraviteljem Župe bl. Augustina Kažotića u Zagrebu-Peščenica.
Fr. Nikola Leopold Noso rođen je 29. svibnja 1971. u Petrinji. Završio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (1998.) i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (2007.). Za svećenika je zaređen u Zagrebu 2007. Nakon svećeničkog ređenja djelovao je kao župni vikar u župi Kraljice svete krunice u Zagrebu do veljače 2011. Od ožujka 2011. do rujna 2012. bio je upravitelj Župe bl. Augustina Kažotića u Zagrebu-Peščenica. Zatim je od rujna 2012. bio učitelj dominikanskih novaka, najprije u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku a potom u samostanu sv. Jeronima u Rijeci (2019.-2020.). Do imenovanja upraviteljem Župe bl. Augustina Kažotića djelovao je u samostanu sv. Jeronima u Rijeci.
Želimo mu dobrodošlicu, i pratimo ga molitvom!

Govor korišten u ovome evanđeoskom odlomku može biti suženo tumačen u svjetlu prijetnji o završetku svijeta i o Božjoj kazni. Međutim, i ovdje vrijedi načelo da je evanđelje po svojoj naravi radosna vijest i navještaj nade. Tko god se njime služi da bi utjerivao strah i stvarao tjeskobu, koristi se njime na neispravan način; udaljuje se od značenja teksta.
Kontekst u kojemu se govori u zbunjujućim slikama jest divljenje Isusovih učenika pred čudesnom hramskom građevinom; divljenje koje Isus s njima ne dijeli, nego govori o rušenju Hrama, o Jeruzalemu koji ne prihvaća obraćenje.
Drugi je primjer iz svakidašnjih poslova. Zašto od dvije osobe koje rade isti posao Bog jednu uzima, a drugu ne? Sve nema jednaku vrijednost; nije sve prihvatljivo, bez obzira na privid. Bog nije spreman djelovati po pravilu sve ili ništa. On odabire, razlikuje, vrednuje, ispituje... I to ne u nekim posebnim poslovima, već u onim svakodnevnim. Tim su ljudima još žuljevi na rukama bili topli i tim se ženama još vidjela bjelina brašna na znojnome licu. Baš u trenutcima u kojima se žive najnormalnije i prividno najbanalnije situacije jedni se ponašaju kao mudri ljudi, dok drugi postavljaju i grade preduvjete za samorazornost.
Završava još jedna crkvena, liturgijska godina, i već sljedeće nedjelje počinje Došašće. Na kraju jedne crkve godine, i prije početka nove, Crkva slavi Krista Kralja, brižnog slugu koji se stavlja u službu slabih, obespravljenih, malenih. Krist vodi u kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira.
U molitvi Očenaša molimo i zazivamo „Dođi kraljevstvo tvoje!“ A molitveni zaziv „Dođi kraljevstvo tvoje!“ ističe da je to Kraljevstvo Oca, a ne nekog Boga silnika koji gazi i uništava. To je kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira. Na početku svojeg propovijedanja Isus ističe kako je to Kraljevstvo Božje blizu ljudima. I poziva da najprije traže to kraljevstvo, a sve drugo bit će nadodano (Mt 6, 33). Kad kršćani mole molitvu Očenaša pokazuju da su primili Isusovu poruku te kako su zauzeti za kraljevstvo Božje jer mole da ono bude vidljivo i prepoznatljivo posvuda u svijetu. Kraljevstvo ljubavi Božje nije nekakav drugi svijet, nego ovaj svijet obnovljen u Isusu Kristu. Stoga kršćani ne smiju tražiti kako pobjeći od ovoga svijeta, nego kako da ga preobraze te da u ovom svijetu zrače ljubav, istina, pravda i mir.
“Svojom ćete se postojanošću spasiti” (Lk 21, 19)
Suvremenih scenarija katastrofa ima u izobilju i one se nastavljaju na biblijske. Kako će izgledati svršetak povijesti? Ne znamo, jer ljudski govor i njegove slike imaju svoje granice. Jedino je sigurno Isusovo obećanje da ćemo se svojom postojanošću spasiti. Za ovu prigodu ograničimo se na ulogu jeruzalemskog hrama u starom i novom izabranom Božjem narodu i o Isusovu proricanju njegova razorenja. Velebno je bilo zdanje jeruzalemskog hrama, zauzimao je prostor od gotovo 500m dužine i 300m širine. Sva je unutrašnjost hrama bila obložena cedrovinom i zlatom. Zbog svoje veličine i još više zbog sklada i ljepote, hram je ubrajan među sedam svjetskih čuda tadašnjeg svijeta. Blještao je na istočnjačkom suncu i mogao se vidjeti i do 100 km udaljenosti. U dijelu hrama u Svetinjama nad svetinjama stajaše Božje prijestolje, što bijaše vidljivi znak i garancija da je Izrael poseban narod među svim narodima. Život izabranog naroda bit će uzor pravednosti, zajedništva i mira i privući će sve narode da spoznaju da je jedini istiniti Bog Jahve, te će doći i konačno mu se pokloniti.