U nedjelju, 9. lipnja 2024. u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu mladu misu slavio je član našega samostana fr. Mislav Peček. Prije samoga početka euharistijskog slavlja, fr. Mislav je na ulazu u crkvu primio majčinski blagoslov.
Misao o »istočnom grijehu« biblijski pisac je prezentirao kroz četiri slike: napastovanje, pad, kazna i Božje obećanje spasenja. Izrazite posljedice čovjekova odvraćanja od pravoga Boga su: strah, sram (stid), svaljivanje krivnje na drugoga te buđenje svijesti promašenosti, praznine i besmisla. Pisac ističe da Bog ipak nije prokleo čovjeka ni ljudski rod već da je svima obećao moguće spasenje.
Iz Knjige Postanka (Post 3, 9 – 15):
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu, pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti je otkrio da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«
Evanđelje se ne bi smjelo svoditi na zapovijedi i zabrane. Božja volja, izražena kroz Isusa iz Nazareta, ponuda je i poziv za rast u pravoj čovječnosti kroz vjeru, nadu i nepatvorenu ljubav prema uzoru Isusa Krista. Evanđelje je ponuda Božje ljubavi na koju bi trebalo slobodno odgovoriti, jer ljubav se ne smije nametnuti, već se za nju treba slobodno opredijeliti. Snagu za duhovni rast kršćani crpe u zajedničkom nedjeljnom euharistijskom slavlju, na kojem svoj duh hrane Božjom riječju i tajanstvenom, ali stvarnom prisutnošću uskrsloga Krista.
Iz Evanđelja po Marku (Mk 2, 23, – 3,6):
Jedne je subote Gospodin prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikada niste čuli što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.
Opširnije:Svetkovanje Dana Gospodnjega - Deveta nedjelja kroz godinu
Bog je beskonačno veći od nas. U Bibliji Staroga saveza izbjegavalo ga se imenovati da ga se ne bi omeđilo ljudskim pojmovima. Nije se dopuštalo prikazivati ni njegov lik da ga se ne bi poistovjetilo sa stvarima. U Bibliji Novoga Saveza govori se o Bogu koji se objavljuje kao Otac i Sin i Duh Sveti. Izraz »Trojstvo« je nastao u povijesti Crkve. Ima uporište u evanđelju Isusa Krista. Nije riječ o politeizmu. Kršćani vjeruju u jednog Boga koji u sebi ima neizrecivo bogatstvo života. Kršćani ispovijedaju vjeru u jednoga Boga u trojstvu osoba jedne božanske naravi. To je najdublja i nedokučiva tajna kršćanske vjere. Trojstvo se u evanđelju objavljuje kao ljubav u sebi i prema ljudima.
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 28, 16 – 20):
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru, kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Dubrovački biskup Roko Glasnović u crkvi Svetoga Križa u Dubrovniku podijelio je u četvrtak 23. svibnja sveti red đakonata fr. Karlu Luki Kvesiću, članu samostana Svetoga Križa u Gružu, a za svećenika je zaredio fr. Mislava Pečeka, člana našega samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.
Daj, Duše Sveti,
da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi,
da moje srce bude otvoreno dobru,
da moje srce svakoga dana
bude otvoreno Božjoj ljepoti.
papa Franjo
15. svibnja 2013.
Svetkovina Duha Svetoga može se više osjetiti nego protumačiti. Gdje ima nesebične, sveobuhvatne ljubavi, gdje ima pravoga zajedništva i iskrenoga prijateljstva – tu je prisutan Duh Životvorac, Duh Istine, Duh Božji. Prisutnost toga Dobrog Duha najbolja je obrana od Zloga, duha besmisla, očaja i tame života.
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 26-27; 16, 12-15)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti za mene jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Kršćani ne odbacuju svijet jer je on Božje stvarateljsko djelo. Ne preziru ga budući da u njemu žive i rade, jer se u njemu raduju i vesele, ali ni zbog toga što u njemu pate, stradavaju i umiru. Oni vjeruju da u svijet nisu ubačeni bez cilja i svrhe, već da surađuju u istom planu i zadatku koji je imao i Božji poslanik nad poslanicima Isus Krist. Svijet treba potpunije čovječnosti, a to znači rada na smanjivanju razjedinjenosti, egoizma i zatvorenosti u prostor i vrijeme.
Iz Prve poslanice apostola Ivana (1 Iv 4, 11-16):
Ljubljeni! Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.