
Opširnije:Otvorena izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu'' na Peščenici
Ističući u govoru na Gori blaženstava da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke nego ispuniti ih, Isus usmjerava našu pozornost na dublje značenje Evanđelja i Božjih zapovijedi. Isus traži jedan korak više od svojih učenika u vršenju Božjeg zakona. Smisao kršćanstva nije u pukom ispunjavanju zakona, pravila i propisa. Vjera nije stvar formalnosti i ne može se svesti na vanjštinu. Ona to nadilazi. Ona je stvar ljudske nutrine, čovjekova srca. To je ono što Bog gleda. Vanjština i nutrina se moraju poklapati. Čovjek može obdržavati zapovijedi iz različitih motiva, interesa ili čak iz straha, a da mu je pri tome srce daleko od Boga. Vanjska poslušnost bez poslušnosti srca Bogu ništa ne znači. Svako bogoštovlje, klanjanje Bogu započinje u srcu i pretače se zatim u vanjske čine. Obdržavanje zakona bez poslušnosti srca postaje puki formalizam, odnosno ispraznost kršćanskog života. Isus želi kazati da nije dovoljno reći :"ja nisam ubio nikoga, na nikoga nisam digao ruku".
Isusov govor na gori, koji sadržava blaženstva, na početku Isusova javna djelovanja, Možemo promatrati kao jednu vrstu proglasa o naravi i cilju Isusova poslanja. U kontekstu toga govora Isus izgovara afirmativne riječi, upućene apostolima i svim njegovim učenicima kroz povijest: "Vi ste sol zemlje...vi ste svjetlost svijeta." Radi se o riječima koje govore o našem kršćanskom poslanju i apostolatu. Isusovi učenici su pozvani da preuzmu ulogu i odgovornost u svijetu. Koliko god smo svjesni da ne pripadamo i nismo od svijeta jer ne živimo po duhu svijeta, ne smijemo zanemariti vlastito apostolsko poslanje u svijetu. Sol ne postoji zbog sebe nego zbog hrane, kojoj daje prepoznatljivi okus i čuva njezinu trajnost, sprečavajući da propadne. U okvirima ljudskog smisla i egzistencije nepropadljivost se odnosi na vječnost.

Evanđelist Luka završava opis Isusova djetinjstva s opisom ispunjavanja dvije tradicije povezane s Mojsijevim zakonom od strane Marije i Josipa. Prema Zakonu žena po porodu postaje nečista u smislu da ne može doći u kontakt sa svetim stvarima i zbog toga mora proći, 40 dana nakon poroda, obred (o)čišćenja u Hramu. Također, donoseći i prikazujući Isusa u Hramu, prinose žrtvu, kao siromašna obitelj dvije golubice, kao otkupninu jer nakon pashalne noći oslobođenja iz Egipta kada je anđeo zatornik (smrti) pobio egipatske prvorođence i poštedio hebrejske, po Zakonu svaki sin prvorođenac pripada formalno Jahvi. Ali svaka obitelj ih može otkupiti žrtvom koja je ujedno prinos zahvalnice Jahvi za darovanog sina i traženje blagoslova za budućnost. Time Luka želi prikazati Mariju i Josipa kao vjerne Židove koji opslužuju propise Mojsijeva zakona.

Kod pisanja evanđelja Mateju je bilo posebno stalo da pokaže kako su se u Isusu, spasitelju i otkupitelju cijelog čovječanstva, ispunila sva Božja proroštva Staroga zavjeta budući da je većina članova kršćanske Matejeve zajednice ima hebrejske korijene. U shvaćanju Božjega djelovanja nema slučajnosti. Sve je vođeno Božjim promislom. Stari zavjet je pun primjera i dokaza Božje objave, njegovih zahvata i djelovanja u povijesti izabranog naroda. Sam Isus Krist je vrhunac Božje objave i potvrda Božjeg spasenjskog plana. Jedan od ciljeva Matejeva evanđelja je pokazati da se u Isusu Kristu ispunjaju sva mesijanska obećanja koje je Jahve dao kroz Stari zavjet, napose po prorocima.
Opširnije:Slijedeći Isusa na putu ostvarenja Božjih obećanja

Opširnije:Umro je fr. Ivica Tomljenović OP, najstariji član dominikanske zajednice na Peščenici

Opširnije:PRIHVATIMO U SVOJIM DOMOVIMA MLADE ZA SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U ZAGREBU
Govor o Isusu kao "janjetu Božjem koje odnosi grijeh svijeta" prisutan je u Ivanovom evanđelju, Djelima apostolskim, Prvoj Petrovoj poslanici, a posebno je naglašen u knjizi Otkrivenja. To viđenje Isusa proizlazi iz starozavjetne perspektive shvaćanja značenje janjeta u govoru u odnosu Boga i izabranog naroda. Sluga Jahvin je kod proroka Jeremije i Izaije shvaćen kao "janje krotko što ga vode na klanje". Sluga Jahvin umire za grijehe svoga naroda budući da na njega Gospodin stavlja krivnju za sve prijestupe naroda i nalik je janjetu, životinji koja simbolizira poniznost i krotkost.