

Na nedjelju Cvjetnicu uvijek slušamo opis i dramu Isusove muke i umiranja, u kojoj je Ljubav (Božja) ponižena, odbačena, prezrena i neprepoznata. Sam Bog je izložen nasilju čovjeka. Sin Božji je osuđen i razapet od ljudi. U svojoj muci i smrti Isus Krist obuhvaća i proživljava sve osude i smrti u povijesti, djela ljudske mržnje i nepravednosti. Mnogi i šaroliki likovi sudjeluju u Isusovoj muci i smrti.
Opširnije:Isusova muka i smrt: Bog na nasilje ne odgovara nasiljem


Imajući pred očima Isusov život, naučavanje i djelovanje, vidljivo je da je u njegovom nastupu nemoguće odvojiti milosrđe od ljubavi. Tu usku povezanost i posljedičnost Božje ljubavi i milosrđa će potvrditi u objavi svetoj Faustini Kowalskoj riječima: „Božja ljubav je cvijet, a milosrđe plod".
U propovijedanju i naučavanju Isus se je koristio prispodobama (parabolama), alegorijskim pričama koje su slušatelji lako razumijevali, a približavale su istinu o Bogu. Izričući po(r)uke u obliku prispodoba, kako bi bile jasnije i shvatljive slušateljima, Isus koristi prispodobe kao ogledalo, u kojima se čovjek ogleda i promatra vlastiti život da bi u kontekstu prispodobe promijenio svoj život. Kroz prispodobe Isusu uvijek progovara o čovjekovom mišljenju o Bogu i njegovom odnosu s Bogom. Jedna od najpoznatijih prispodoba jest o izgubljenom sinu ili dobrom i milosrdnom ocu, koju nalazimo samo u Lukinom evanđelju.

Opširnije:40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 17. SOL ZEMLJE
U evanđeljima susrećemo Isusov poziv na obraćenje. Zašto je obraćenje tako potrebno i nužno za kršćanski život? Bez obraćenja kršćanski identitet brzo zapada u krizu vjerodostojnosti. Bez konstante svakodnevnog obraćenja vjera ne može rasti i dozrijevati kroz zajedništvo Crkve. Svijest o potrebi za kontinuiranim obraćenjem rađa se iz čovjekove potrebe za oproštenjem.
