Isus u evanđeljima, govoreći o smislu i biti ljudskog života, često upozorava na opasnost bogatstva. Bogataše, koji isključivo žive za imati, oslanjaju se jedino na svoje imanje i posjed, Isus upozorava da smisao života ne ovisi o onom što posjeduju. U evanđelju takvoga bogatoga čovjeka naziva bezumnikom ili luđakom jer mu sredstvo postaje cilj. Budući da bogatstvo ne služi njemu nego on je sam postao sluga ili rob svog bogatstva. Valja ispravno procjenjivati sve zemaljske vrednote. "Jao vama bogataši, imate svoju utjehu"! U Isusovim očima, bogatstvo, po sebi nije problem, ali ono što je problematično sa životom bogataša jesu zamke koje ima postavlja njihovo imanje tj. bogatstvo.
Opširnije:Smisao života nije u onome što posjeduješ ili imaš
Obitelj Lazara, Marta i Marije u Betaniji, udaljenoj svega tri kilometra od Jeruzalema, je bila mjesto kamo je Isus sa svojim učenicima rado navraćao. Očito je Isus bio kućni prijatelj te obitelji, što će Ivan posvjedočiti u evanđelju: „A Isus ljubljaše Martu i njezinuj sestru i Lazara" (Iv 11,5). Luka donosi jednu zgodu iz Isusova posjeta njihovom domu. Radi se o situaciji i reakciji, odnosno ponašanju Marte i Marije prema Isusovoj prisutnosti u njihom domu. Kasnije će kršćanska duhovnost razviti određenu tipologiju kršćanskog života, vodeći se ponašnjem ovih sestara, često nepravedno ih suprostavljajući: kontemplativni i aktivni kršćanski život. Stavovi Marte i Marije se ne isključuju nego se nadopunjuju. Oni nisu suprostavljeni nego se komplementiraju.
Srž i smisao kršćanskog života je nasljedovanje Isusa Krista, čija je svrha duboko i intimno zajedništvo s Bogom. Da bi postigao ovo jedinstvo, kršćanin se posve povjerava i predaje Kristu slijedeći ga na putu žrtve i ljubavi. Jedino ljubeći, vjernik se čisti i osposobljava za život u zajedništvu s Bogom, jer samo će oni koji su čista srca vidjeti Boga.
Farizeji su patili od prevelike sigurnosti da oni znaju i poznaju Boga, njegove puteve i načine djelovanja. Na kraju zbog toga nisu povjerovali Isusu i njegovom evanđelju jer su bili toliko uvjereni u istinitost i ispravnost vlastitog mišljenja i pogleda na Isusa da su zapali u isključivost. Njihovo znanje odnosno pretjerana sigurnost u vlastitu ispravnost učinilo je njihovu vjeru slijepom. Kada Isus, nakon molitve, pita svoje učenike „A vi, što vi kažete tko sam ja?", želi saznati njihov stav prema njemu samom. Isus ih ne pita o tome što misle o njemu, nego što oni sami imaju kazati o njemu. U konačnici se radi o pitanju koje otvara vrata ispovijesti vjere, koja nije znanje nego životni stav. Isus želi čuti njihovo, ali i naše, svjedočanstvo o njemu.

Od danas je Hrvatska dominikanska provincija Navještenja BDM bogatija za dva prezbitera: fr. Josipa Dolića, dosadašnjeg đakona u našoj župi i fr. Mihovila Žuljevića Mikasa, koji je jedno vrijeme također bio član naše samostanske zajednice.
Fr. Josipu i fr. Mihovilu iskrene čestitke i neka ih prati majčinska zaštita Blažene Djevice Marija i zagovor sv. Dominika, našeg, duhovnog oca.
Opširnije:Fr. Josip Dolić i fr. Mihovil Žuljević Mikas zaređeni

Imati crkvu posvećenu bl. Augustinu Kažotiću na samo nekoliko desetaka kilometara od Zagreba, a ne obići je, našem je bratstvu bilo potpuno neprihvatljivo tako da smo odlučili javiti se tamošnjem župniku vlč. Mirku Brliću te mu izraziti svoju želju da posjetimo njega i njegovu župu. Naravno, čim je čuo da uopće postoji Dominikansko laičko bratstvo posvećeno bl. Augustinu Kažotiću, bilo je vrlo lako dogovoriti termin te sve ostale detalje posjeta.
Opširnije:Hodočašće dominikanskog laičkog bratstva u crkvu bl. Augustina Kažotića u Lupoglav
Ispovijest vjere da postoji samo jedan Bog, ali u njemu su tri osobe: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti nikada neće u potpunosti stati u naš um. Čovjek, bio vjernik ili nevjernik, ne može do kraja odgovoriti ili riješiti pitanje o Bogu. Radi se o najvećoj tajni naše vjere, koju ne možemo potpuno shvatiti iako je se svakodnevno spominjemo, čineći znak križa i izgovarajući imena triju božanskih osoba. Otajstvo i bit Boga nadilazi naš ljudski um.
Svake nedjelje u euharistijskom slavlju molimo Nicejsko vjerovanje, kojim izražavamo vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Ispovijedamo da je Duh Sveti Gospodin u Životvorac, onaj koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, te da je govorio po prorocima. Duh Sveti će od sv. Tome Akvinskoga biti okarakteriziran kao plod ljubavi između Oca i Sina. Dolazak i silazak Duha Svetoga na apostole je ispunjenje Isusovih riječi i obećanja: "Tješitelj, Duh Sveti, kojega će poslati Otac u moje ime, poučit će vas o svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam govorio."