
Nepodnosive povlastice jednog dijela čovječanstva potresaju najplemenitije mlade ljude. Radikalna oporba između "sjevernjaka" i "južnjaka" nalazi svoje opravdanje u realizmu materijalnog bogatstva jednih i siromaštva drugih. Sa svih strana željezne zavjese. Ta materijalna sekularizacija potiče blokadu društava konzumacije koji teže, k tome, po svojoj unutarnjoj logici još većem bogaćenju. Idemo prema rastućem neuravnoteženju. Jedni postaju sve više ovisni o drugima. U ovom razdoblju povijesti odbijanje djelovanja u prilog čovjeka radi tobožnje intimnosti odnosa s Kristom vodi pijetizmu, intimizmu. Kako reći "Gospodine, Gospodine" a da ne vršimo volju Božju?
Opširnije:Kako reći "Gospodine, Gospodine" a da ne vršimo volju Božju?
Koliko god bili neovisni promatrači, neovisni strijelci, događaji nas iznutra duboko pogađaju, iz dana u dan čine od nas nove ljude. Život se sve više predstavlja kao svojevrsno linearno putovanje s različitim prizorima, a što više vrijeme prolazi to više postajemo ranjivi, frustrirani i neživotni. Odista ranjivi i ranjeni propovjednici radosne vijesti kojoj ipak najviše sliči meditativna glazba grupe Dire Straits ili pak uradci kasnog Bob Dylana. Zapravo vrlo je teško uočiti korijene te ljudske nestabilnosti, lomljivosti jer ono što danas čvrsto obećamo već sutra postaje izlizana, prazna fraza, gotovo više nikome nismo kadri nešto iskreno šapnuti na uho.

U četvrtak 13. studenog u samostanskoj i župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića, tijekom misnoga slavlja koje je predvodio p. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, trideset i četvero sestara i braće primljeno je u novicijat Laičkoga bratstva sv. Dominika koje nosi ime bl. Augustina Kažotića. U prigodnoj propovijedi, provincijal Gavrić je rastumačio ciljeve života u laičkom bratstvu sv. Dominika, naglasivši kako je riječ o življenju redovničkih ideala u svijetu i ostvarivanja dominikanske karizme - propovijedanja.
Trebamo se zapitati o našoj zaronjenosti u riječi koje život daju, u riječi koje su istodobno potpora i poziv u pomoć, jer riječima kreiramo ono što je bitno i stavljamo na pravo mjesto ono što je sekundarno. Pripadamo jednoj od religija knjige koja riše bitno o Bogu, čovjeku i nama samima. Svakovrsna životna pitanja odvlače nam pozornost od zaronjenosti u Pismo, ubijaju nam volju za čitanjem žive i odista djelotvorne Božje riječi. Zato kršćani izgledaju tako tromi, spori, neučinkoviti kolikogod proklamirali pravedne odnose u društvu, naglašavali ljubav, vjeru i nadu kao stožerne kreposti.

