Izložba akademskog slikara Matka Antolčića "Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu" otvorena je u organizaciji Galerije hrvatske sakralne umjetnosti "Laudato" na početku jubilarne desete dominikanske "Korizme na Peščenici" u srijedu 18. veljače u dominikanskom samostanu i župi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici. Suvremeni likovni prikaz najvećih hrvatskih svetaca i blaženika autora Matka Antolčića otvoren je za zagrebačku publiku na Pepelnicu, istoga datuma kada se Crkva spominje sveca zaštitnika svih umjetnika Beata Angelica.
Opširnije:"Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu" - otvorenje izložbe

U srijedu, 18. veljače započinje korizmeno vrijeme. Vjerojatno već imamo dvojbu činiti kakvu pokoru ili ne, odreći se čega ili ne? Prije početka obično pucamo visoko iako smo svjesni kako je to za nas nedostižno ne zato što ne možemo nego zbog toga što se bojimo i nemamo hrabrosti. Bojimo se napustiti uljuljani i naučeni ritam života. Rađe se prepuštamo sanjarenju nego li otkrivanju novih svitanja što nam ih nudi korizmeno vrijeme i koje nam pruža mogućnost novog iskustva Boga i radosnijeg življenja vjere.
Evanđelje nam i ove nedjelje progovara o bolesti koja muči i tišti ljude i Isusu – liječniku duše i tijela koji obnavlja život. Držeći govor sestrama, sv. Mala Terezija je kazala kako je učenicima na gori Preobraženja bilo lako prepoznati Isusovo božanstvo ali to nije bilo lako razbojniku na križu. No, ipak je u tom ranjenom tijelu upoznao Boga. Možemo li mi u bolesnima, odbačenima, stigmatiziranima… prepoznati svoju braću?
Opširnije:Kušnja za našu vjeru (meditacija uz 6. nedjelju kroz godinu - B)
Gospodine, danas te molimo za sve koji plaču. Posebno te molimo za one među nama čiji su jastuci natopljeni suzama. Donosimo ti svoju molitvu za njih i povjeravamo ti sve iz naše zajednice-društva koji su iscrpljeni umorom i žalošću. Povjeravamo ti sve koje ne znamo utješiti i ojačati i koji su pritisnuti neopisivom žalošću; čiji je život postao jedno nepregledno sivilo; one kojima se čini da su promašili svoj život; teško bolesne koji će brzo umrijeti.

Živimo li daleko od Boga, malo-pomalo nećemo više ni misliti na Njega. Zaboravit ćemo ga! Pođemo li pak koji put na misu i zapalimo svijeću, to još ne znači da tražimo Boga. Ako ne govorimo ili ne razmišljamo o Bogu, polako ćemo ga zaboraviti, a kad ga zaboravimo, mislit ćemo da nas se ne tiče ili čak da Bog ne postoji. I eto zbrke. Nećemo ni biti svjesni kako smo upali u vrtlog i osamljenost. Toliko ćemo brže upadati, koliko se budemo brže udaljavali od Boga.
Dok slušamo današnje evanđelje vjerujem kako nam um golica čudesno ozdravljenje, a k tomu i više ako imamo zdravstvenih problema. Dobro bi nam došao Isus da ne moramo hodati okolo naokolo po bolnicama, stajati u redovima i opet sumnjati u mogućnost izlječenja. On liječi samo dodirom i to u kući – "doktor u kući"! Baš takav doktor nama treba ali koji će nam najprije izliječiti dušu i srce. Kada nam to dvoje bude zdravo onda je sve zdravo iako možemo imati i fizičku bol, no uz njegovu pomoć mi je s lakoćom nosimo.
Opširnije:Prihvati je za ruku… (meditacija uz 5. nedjelju kroz godinu - B)
Želio bih ispričati ukratko svoju priču i svjedočanstvo....
Kao dijete primio sam sve sakramente, moja obitelj nije bila redovna u molitvama i dolascima na svetu misu. Kao dječak dolazio sam na mise i molio se, ali umjesto da nastavim tim putem nakon završetka osnovne škole prestao sam dolaziti na svete mise i udaljio sam se od Boga. Molitve su i dalje bile prisutne u mome životu, ali način moga života nije baš krenuo u pravome smjeru. Proživio sam mladost kao i mnogo današnjih mladih, živio sam za društvo i izlaske ne mareći za obitelj i Boga.
Opširnije:Vjerujem da su molitve bl. Augustinu doista uslišane
Sutra 2. veljače, 40. dana poslije Božića slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjega u Hramu. Evanđelje nam govori o Mariji i Josipu koji odlaze u hram prikazati dijete Bogu (Lk 2, 22-40). Već je prorok Malahija prorekao: "I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite" (Mal 3,1). Iako Mojsijev zakon nije obvezivao Svetu obitelj, oni odlaze u hram i ostaju vjerni otačkim predajama kako bi nam svojim činom dali primjer poniznosti i poslušnosti božanskim, ljudskim, crkvenim i civilnim zakonima.