
Župna kateheza (vjeronauk) za učenike 7. i 8. razreda počinje u ponedjeljak. 6. listopada, po slijedećem rasporedu:
Misa i zaziv Duha Svetoga u povodu početka nove školske godine slavljena je u crkvi našega Blaženika u četvrtak 25. rujna. Misu je predvodio župnik p. Marko Bijelić. U prigodnoj propovijedi učenicima je poručio da u ovom suvremenom svijetu njihovo učenje i rast u znanju bude praćeno svjetlom vjere. Polazeći od današnje situacije društva u kojemu jesmo, gdje se primjećuje rast razočaranja, obeshrabrenosti i svojevrsne paralize uma i dobre volje, župnik je podijelio svoju nadu i želju da nove generacije učenika budu generacija nade, koje se ne će pomiriti sa sadašnjim stanjem obeshrabrenosti, koje potiče na bijeg i zatvaranje u neki svoj svijet individualizma i dvoličnosti, kao da se ne ništa ne može učiniti.
Mama mi je često pričala ovu priču:
Bila jednom jedna mlada žena, veoma bogata, koja je imala sve: predivna muža, savršenu djecu, jedinstvenu, skladnu obitelj, jako dobro plaćen posao. Međutim, ona sve to nije uspijevala pomiriti: posao i dužnosti uzimali su joj sve vrijeme i njezin je život uvijek bio manjkav na nekom području. Ako joj je posao uzimao mnogo vremena, ona ga je nadoknađivala na uštrb djece; ako su se pojavili problemi na poslu, zapostavljala je muža..., radi posla, osobe koje je voljela uvijek je ostavljala za kasnije.

Bio je jedan čovjek koji je želio slijediti Isusa i tako dospjeti u Kraljevstvo nebesko. U dubokom snu, taj čovjek je želio porazgovarati s našim Gospodinom i pokazali su mu šumski put. Nakon što je malo hodao tim putem, susreo je Isusa i izložio mu je svoju namjeru. Gospodin ga je pogledao s beskrajnom nježnošću, zatim iščupao iz tla jedno stablo, mlado ali visoko, i rekao mu: Prijeđi put svoga života s ovim križem na ramenima i tako ćeš dokučiti Kraljevstvo nebesko. Čovjek je započeo put s velikim oduševljenjem i pun dobrih namjera, ali ubrzo je zamijetio da je teret na njegovim ramenima odveć težak i da ga prisiljava na spori, a katkada i bolan hod. Jednom prilikom dok se odmarao, pred njim se pojavio sotona i darovao mu sjekiru, dajući mu je bez ikakvih uvjeta.
Svaki čovjek teži prema savršenom i lijepom. Teži k skladu i istinskoj ljepoti. Ljepota nas svakodnevno iznenađuje u prirodi, u stvorenjima - osobama. Mami nas k sebi i poziva na igru. Ona je odraz savršenstva – slika onostranog i odsjaj duha. Prepoznajemo je u transcendentalnim tragovima koji su išarali naš životni prostor. Otkrivamo je u buđenju jutra te u stapanju mora i pješčanog žala. Smije nam se u prolazu i daruje nas svojim ukrasima. Susrećemo je na prozorima čovjekove duše jer duh je taj koji pokreće ljepotu i daje joj prepoznatljivi sjaj. Svaka ljepota, divna je melodija koja nas privlači i veseli te nam nosi poruku o Bogu.