Četvrta vazmena nedjelja je poznata kao i nedjelja Dobrog pastira kada crkva na poseban način moli za duhovna zvanja, ali i izražava zahvalnost svim onim muškarcima i ženama koji su „ostavili sve i pošli za Kristom“ kao svećenici, redovnici i redovnice. U prvim kršćanskim vremenima Isusa se je najčešće prikazivalo kao pastira s (izgubljenom) ovcom na ramenima ili okruženog svojim stadom ovaca. Očito je za prve generacije kršćana slika Isusa kao dobrog pastira imala itekako veliko značenje i poruku. Ono što bitno određuje pastira jest njegov odnos sa stadom.
Opširnije:Isus Krist kao dobri pastir nikoga ne tjera ispred sebe

Ugledni pisac Angelus Walz O.P. u svome djelu DIE HEILLIGE AGNES von Monte Pulciano s pravom kaže: "Sveci su upravo najplemenitija djeca, najvjerniji izbor djece domovine". To nam dokazuje i naš bl. Augustin Kažotić svojim životom i svojim djelima. U vrijeme bi. Augustina mađarski imperializam nad hrvatskim zemljama popeo se do vrhunca. Najjači stup otpora bio je Pavao Šubić "ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne".
Opširnije:Bl. Augustin Kažotić branič Hrvatske države od mađarskog imperializma
"U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha."
Evanđelje treće vazmene nedjelje (Lk 24,35-48), počinje podsjećanjem na dvojicu učenika koji su na putu za Emaus susreli uskrslog Isusa i prepoznali ga u lomljenju kruhu i to ne kao stranca, nego kao onoga koji daje život. Prepoznali su ga kao onoga koji opetovano čini srca radosnim i ispunja ih besmrtnom nadom. Nakon susreta, oni se žurno vraćaju u Jeruzalem kako bi to iskustvo podijelili s drugima.
Opširnije:Jesmo li se mi spremni iz ljubavi predati za druge

I sveci pripadaju narodu iz kojeg su ponikli. Pripadaju u prvom redu svom narodu koji se njima ponosi. Međutim, svetac po svojoj univerzalnosti pripada i svima ostalim - čitavu čovječanstvu. Put do svetosti svima je otvoren. To nije nikakva utvara, nikakva utopija. Svi smo pozvani na svetost. Biti svet u najširem smislu znači biti kršćanin u posvetnoj milosti. Po posvetnoj milosti mi -smo djeca Božja i baštinici svih nadnaravnih dobara. Kao članovi općinstva svetih mi smo u međusobnoj ovisnosti sa svim članovima putujuće, trpeće i slavne Crkve, sudjelujemo u svim bogatim zakladama Mističnog Tijela Kristova.

Rijetko da je moguće susresti koga koji tijekom svoga života ne bilježi iskustvo straha. Strah zatvara, blokira funkciju uma kao i osjećaja i čini nas uznicima vlastitoga bića. Sloboda kao i svaka druga ljepota kojom smo darivani, u strahu se gubi. O strahu izvještava i današnje Evanđelja (Iv 20, 19-31) ). Riječ je o Isusovim učenicima koji su kako kaže evanđelist Ivan: "u strahu od Židova bili zatvorili vrata". Sve se to događa nakon Uskrsnuća kada je svojevrsna nevjerica obuzela učenike. U trenucima dok su raspravljali o događajima, dođe Isus među njih rekavši: "Mir vama!"
