U nedjelju, 09. lipnja, pod svetom misom u 11 sati, fr. Marko Bijelić OP, župnik župe Augustina Kažotića blagoslovio je sliku bl. Augustina Kažotića koju je Dominikanskom laičkom bratstvu blaženog Augustina Kažotića darovala akademska slikarica Alma Orlić, koja je također bila nazočna na svetoj misi i blagoslovu slike. Radi se o ulju na platnu dimenzija 120x80cm koje je naslikano upravo za Dominikansko laičko bratstvo u našoj župnoj zajednici te prikazuje našeg blaženika s motivima koji su obilježili njegov život: zagrebačkom katedralom, izvorom Manduševac, drvom lipe te povijesnim grbovima Hrvatske i Lucere.
Euharistijsko slavlje uveličao je svojim pjevanjem naš župni zbor Osvit koji je misno slavlje započeo s himnom bl. Augustinu Kažotiću, a završio sa izlaznom pjesmom (himnom) Divne'l nade, svojevrsnim zaštitnim znakom dominikanskog reda, odnosno dominikanske obitelji.
Vjerujemo da će ova slika dodatno potaknuti članove Dominikanskog laičkog bratstva blaženog Augustina Kažotića, kao i cijelu našu župnu zajednicu, na još veću pobožnosti bl. Augustinu Kažotiću, na produbljivanje osobnog odnosa s ovim velikim blaženikom, ali i na usrdniju molitvu za proglašenje bl. Augustina svetim, što nam je svima na srcu.
Evanđelista Marka i njegovu zajednicu je mučilo pitanje: zašto je Isus, usprkos tome što ga je silno mnoštvo slijedilo i brojnih učinjenih čudesa i znakova, doživio neuspjeh u svom narodu? Isus se suočava s nerazumjevanjem i neprihvaćenjem od pismoznanaca i farizeja, vladajuće elite, ali i od onih njemu bliskih, vlastite obitelji i rodbine, koja dolazi po njega sa stavom: „Izvan sebe je! Treba ga silom obuzdati". U toj klimi sumnje i nepovjerenja pismoznanci vide i svjedoče Isusovim brojnim čudesima.


Jedno od žarišta Isusovih rasprava s farizejima i pismoznancima je bilo poimanje subote. Smisao subote za Židove u Isusovo vrijeme je sudjelovanje u Božjem počinku (šabat): dovršenju Božjeg stvaranja svijeta, tj. sva stvorenja trebaju jedan dan u tjednu odahnuti. Subota je dan kada Izrael postoji samo za Boga. Subota je dan posvećen Gospodinu, dan zajedništva, počinka, molitve i razmišljanja. Zbog toga, toga dana, sve ljudske potrebe moraju mirovati. Subota je dan kad čovjek mora dati prednost Bogu pred svime jer ništa veće i blagoslovljenije ne može biti za čovjeka od punog zajedništva s Bogom. U tom duhu Židovi su osmislili niz zapovijedi za zaštitu subote. Jedna od njih je bila zabrana kidanja klasja subotom budući da se to smatralo žetvenim poslom. Isus odbacuje taj pobožni stav oko subote ozdavljajući i liječeči bolesne subotom, uz riječi: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!" Isus stavlja dobrobit čovjeka iznad svetosti subote. U Isusovom shvaćanju subota nije ispred čovjekova dobra.
Opširnije:Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote
U subotu, 26. svibnja, je na sv. misi u 11 sati u u našoj župi podijeljen sakrament svete potvrde – krizme. Potvrdu je primilo 86 krizmanika, 37 djevojaka i 49 mladića, a podjeljitelj potvrde je bio mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Na misi su uz mon. Zvonimira koncelebrirali župnik fr. Marko Bijelić OP i fr. Mato Bošnjak OP, sadašnji župnik Kraljice sv. Krunice (bivši dugogodišnji župni vikar naše župe i član samostana Bl. Augustina Kažotića na Peščenici).
Krizmanicima, njihovim obiteljima i kumovima čestitamo, a kako je bilo na slavlju podjele krizme na Peščenici, pogledajte u fotogaleriji.
BOLOGNA, RIM, MONTE CASSINO, POMPEI, SAN GIOVANI ROTONDO, LUCERA, MONTE SAN ANGELO, LORETO, PADOVA
06.10.-12.10.2018.
06.10. (subota) ZAGREB – BOLOGNA – RIM
Polazak iz Zagreba ispred crkve Blaženog Augustina Kažotića oko 2h. Vožnja kroz Sloveniju i Italiju s povremenim zaustavljanjima radi pauza. Dolazak u podnevnim satima u Bolognu. Po dolasku sv. misa na grobu sv. Dominika, razgledavanje samostana. Nastavak puta za Rim. Po dolasku u Rim, smještaj u hotelu. Večera. Noćenje.
U središtu svetkovine Duhova ili Pedesetnice je dolazak Duha Svetoga na apostole, odnosno izlijevanje svoga Duha, koga Isus predstavlja Braniteljem i Duhom Istine. Njegovim silaskom i darom apostolima je ispunjeno Isusovo obećanje prije smrti. On je dar uskrsloga Isusa, koji mijenja čovjeka. Bez njega je nemoguće razumjeti Isusa jer po Njemu Isus ostaje trajno prisutan, do konca povijesti među nama, njegovim učenicima. U liturgiji rane Crkve, napose ambrozijanskoj, govori se o žarkom izlijevanju Božjeg života ljubavi na apostole. Duh Sveti je Životvorac, tj. počelo nutarnjeg života Crkve. Po Duhu Svetom Crkva živi od Boga. On je životna snaga Crkve.
Završetak Isusova opraštajna govora na Posljednjoj večeri, koji je ujedno njegova oporuka apostolima i svima, koji će na njihovu riječ povjerovati u Njega, obično se naziva „Isusova velikosvećenička molitva". Razlog tome je Ivanov način predstavljanja Isusa kao (velikog) svećenika, koji izričući sedam molitava, moli za posvećenje svojih učenika. Ova Isusova molitva, u kojoj moli da ih Otac nebeski sačuva, za njihovo jedinstvo, da budu, posvećeni u Istini, dionici Njegove radosti, očituje Isusovu neuvjetovanu ljubav za njih. Isusova molitva je svjedočanstvo njegove ljubavi i brige za njih, koju će apostoli, ali i svi kršćani, iskusiti i spoznati ako ostanu životno povezani s Gospodinom, ostajući u njegovoj blizini. Isus nas želi sačuvati u Očevom imenu: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi". To je neostvarivo ako kršćanin nije ušao u unutrnji odnos s Bogom u Isusu Kristu.
