{youtube}CeTfdetNoGk?rel=0&{/youtube}
U drugoj korizmenoj tribini na Peščenici progovorio je docent s Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. Damir Erceg koji se posebice bavi biomedicinom i zdravstvom, odnosno kliničkom farmakologijom. Tema izlaganja je bila "Kvaliteta života u 'poodmakloj dobi'". U uvodnom dijelu je statistički približio problematiku trendova koji se događaju o duljini života, o natalitetu i mortalitetu, te drugim čimbenicima koji pomažu shvatiti kako pristupiti fenomenu ljudske starosti. Što se tiče Hrvatske i u njoj na temelju podataka situacije nazočimo gotovo katastrofalnoj demografskoj situaciji koja čini probleme povezane sa starošću i bolestima još težima.
Nakon krštenja na rijeci Jordanu, kada je Duh Sveti sišao nad Isusa, isti taj Duh neodoljivom snagom nagna ga u pustinju. Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji prethodi njegovom javnom djelovanju, koje je po evanđelistu Marku obilježeno propovijedanjem evanđelja Božjega (Radosne vijesti): „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Boravak u pustinji, biti sam u pustinji, biblijska je slika susreta s Bogom i sa samim sobom. U biblijskom kontekstu pustinja podsjeća na onih 40 godina što je Bog svoj narod vodio pustinjom. Tu se oblikovao Božji narod. Primio je od Boga Zakon. Sklopio s Bogom Savez.
Opširnije:Jedini cilj Sotone je udaljiti nas od zajedništva s Bogom
Redoviti profesor na Katoličkom bogoslovom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Tonči Matulić je održao izlaganje naslovljeno Ljudski život i spasenje. U svom prepoznatljivom stilu istaknuo je neka osnovna poimanja o životu i smrti, potkrijepljena brojnim živopisnim primjerima. Kazao je kako smo nekako nasjeli na obmanu sekulariziranih soteriologija koje dominiraju suvremenim dobom. I sami vjernici olako pristupaju brojnim vidovnjacima i onima koji koriste medijski prostor za neku vrstu zabave i opuštanja.
Zakoračili smo u još jednu korizmu s tko zna kakvim mislima i osjećajima, s tko zna kakvim proživljenim i doživljenim situacijama i pitamo se što sada? Čini se da se ni u tom vremenu u ničem bitnom posebno ne mijenjamo, nego samo gomilamo svoje želje i prohtjeve kojima pokazujemo drugima kako je, eto, i nama stalo da postanemo bolji ljudi, da poboljšamo kvalitetu života time što se odričemo alkohola, pušenja, kolača, izlazaka u restorane, gledanja televizije ili onoga što smo pretjerano konzumirali u životu «prije korizme», pa sada pokazujemo da to sve zajedno i nije toliko važno, jer možemo živjeti i bez toga, barem kroz određeno razdoblje.
{youtube}l5GsrjfVeJ0?rel=0&{/youtube}

U Starom zavjetu guba, kožna bolest, (po)smatrana je često , kao teški oblik nečistoće, ozbiljnim znakom Božje kazne za grijehe. Zanimljivo je da u Starom zavjetu Biblija donosi svega dva primjera ozdravljenja od bolesti gube. Mirjam, Mojsijeva sestra, je ozdravila na molitvu i zagovor Mojsija i Naaman, aramejski vojskovođa, ozdravio je pomoću zagovora i savjeta proroka Elizeja. Bolest gube nije bila samo još jedna u nizu ozbiljnih prijetnji za zdravlje, nego je ona donosila progonstvo i samoću. Guba je, uz polagano i mučno tjelesno umiranje, donosila progonstvo izvan zajednice i društvenu smrt. Zabranjen im je bio doticaj s bilo kojim zdravim čovjekom. Čak nisu niti nakon smrti bili pokapani na zajedničkim grobljima. Progon iz društvene zajednice je bio simbol duhovne smrti jer se je držalo da je onoga koji je obolio od gube i sam Bog napustio zbog njegova grijeha.
Opširnije:Ozdraviti od gube je posebni izraz Božje samilosti
Iskustvo patnje i boli je neodvojivo od čovjekova života. Svatko je od nas iskusio patnju na fizičkom, duhovnom, emocionalnom ili psihičkom području vlastite egzistencije. Pri tome se uvijek javlja pitanje: Želi li Bog našu patnju? Odnosno zašto je dopušta? Ako Bog ljubi čovjeka zašto dopušta njegovu patnju? Ovo se pitanje dotiče problema zla u okviru teodiceje. Iako je to pitanje po sebi kompleksno, te traži slojevit odgovor, Isus Krist nam odgovara na to pitanje svojim životom i križem. Na križu Bog je prihvatio našu patnju. Postao je dio nje. I to je njegovo rješenje. Patnja je znak kontingentnosti čovjeka. Kroz patnju su provučene granice ljudskog bića. Bog ne želi da patimo, što Isus pokazuje odnosom prema patnicima, nemoćnicima i bolesnicima. Naivno je sanjati ljudski život bez patnje.