Svakom kršćaninu je osobno upućen Isusov poziv: „slijedi me“, koji je bio na jednak način upućen apostolima. Na Isusov poziv Petar, Andrija, Jakov i Ivan ostavljaju svoje ribarske mreže i polaze za Isusom. Slijediti Isusa traži odlučnost i u sebi je čin povjerenja. Radi se o spremnosti na osobni susret s Isusom. Bez pitanja i onih naših uobičajenih „ali“ apostoli izabiru svoj život povjeriti „strancu“, kojega su upoznali preko Ivana Krstitelja. Njihova odluka nije odraz nekog avanturističkog duha nego je znak da su u Isusu prepoznali ono „nešto“ što može ispuniti njihova srca, za čim žude u dubini svoga bića. U Isusu su otkrili Božju blizinu i vjernik ne može ostati ravnodušan pred Božjom nazočnošću.
Opširnije:U pozadini kršćanskog poziva i identiteta stoji pitanje vjere
U četvrtak 18. siječnja u samostanu bl. Augustina Kažotića gdje živi i djeluje više od deset godina, fr. Ivica Tomljenović proslavio je 85. rođendan. Voli reći kako još uvijek može trčati uz stepenice i da ga od kad je ostario više ništa ne boli. Naša i njegova samostanska zajednica želi mu da tako i ostane bar još do stote.
Ljudski život je Božji dar. Svatko od nas je pozvan od Boga biti i postojati. U tom kontekstu možemo govoriti o našem životu kao Božjem pozivu. Svaki pojedinac je plod Božje volje. Na toj liniji razmišljanja vlastiti život gledamo kao projekt koji se ostvaruje po Božjem naumu. Nismo plod slučaja nego je naše postojanje usmjereno prema Božjem otajstvenom cilju u smislu spasenja i života u vječnosti. Pri tome ne smijemo zaboraviti da čovjek ne može ostvariti svoj poziv, tj. život u potpunosti bez odnosa i suradnje s Bogom. Pozvani smo ostvariti se po Božjoj (na)misli. Taj Božji poziv traži i pretpostavlja našu raspoloživost u vidu spremnosti za susret s Bogom i uputiti se putem kojim Bog s nama želi proći. Božji poziv nama nije prisila nego ponuda. To je vidljivo u Isusovom susretu s dvojicom učenika Ivana Krstitelja, najvjerojatnije se radi o Andriji, bratu Petrovom, i Ivanu, Jakovljevom mlađem bratu.
Opširnije:Ali teško je slijediti Isusa ako ga se ne upozna dublje
Nalazimo se u srcu jedne drame. Postoji nešto neobično u tom stvaranju koje je Bog iz ljubavi htio. Nailazimo na svijet prepun proturječja, patnje, grijeha i konačno smrti. Još nikoga nismo susreli koji bi dokraja i potpuno utemeljeno dao odgovor na tu zagonetku, neko objašnjenje koje bi nas smirilo, čak ni Biblija. Svemogući ne koristi silu kako bi uništio zlo. On tako stvara da skandalizira ljudsku mudrost, jer obiluje božanskim naslovima a pojavljuje se sličan ljudima. Rađa se kao sva druga ljudska bića, odrasta i uči ljudske riječi, on koji je Riječ Božja. On sluša ljude, dijeli njihove poslove, ne pojavljuje se kao netko tko je bio sklon pretjeranom siromaštvu, on je uistinu Josipov sin, stolar iz Nazareta. Većinu vremena provodi kao seoski obrtnik i kad se naposljetku očituje masama upoznaje kratak uspjeh.
Na početku Isusova javnog djelovanja stoji njegovo krštenje na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja, koji je propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Krštenjem započinje njegovo propovijedanje i navještaj Kraljevstva Božjega. Sama činjenica i slika Onoga, koji grijeha nije imao, u mnoštvu grešnika pozvanih na obraćenje, čin je ohrabrenja za sve nas koji se svakodnevno suočavamo i borimo s vlastitom grešnošću. Bog se uključuje u isti red s nama grešnicima jer želi pokazati da razumije naše slabosti i prihvaća nas u bijedi naše grešnosti.
Opširnije:Po krsnoj milosti postali smo dionici Božje ljubavi
Arkanđeo Gabrijel je Božji glasnik, (do)nositelj Radosne vijesti. On je navijestio Mariji u Nazaretu da je odabrana za majku Spasitelja. Radosna vijest je jedna vrsta Božjeg iznenađenja jer Bog i njegovo spasenje k čovjeku dolaze na neočekivani način. Marija dopušta da je Božje iznenađenje zahvati, iako to znači izgubiti kontrolu nad vlastitim životom i prepustiti se u potpunosti Božjoj volji. Ona postaje Isusova majka, a time i naša duhovna majka, prihvaćajući vječnu Božju Riječ u svoje srce i krilo. Njezino srce postaje Božja kolijevka. Zbog toga je Blažena Djevica Marija naša učiteljica vjere jer nas poučava kako se u vjeri, ljubavi, radu i životu svakodnevice pripremiti i otvoriti se Božjoj milosti. Bog nam dolazi neočekivanim putovima u nadi da će zateći otvorena vrata vjere naše i odškrinuta srca naša. On doista želi biti „Bog s nama“. Kolika je to utjeha otkriti po Isusovom utjelovljenju u krilu Blažene Djevice Marije da naš Bog nije daleki i odsutni nego „utjelovljeni“ i nazočan u nama i našim životima.
To, najbolje, što pružamo, u odnosu prema drugim ljudima, čini se, da se najviše očituje upravo pred Božić i usred božićnih blagdana. No, kao kršćani, to je, također dar, moramo ići mimo onoga što se na površini događa, moramo ići malo dublje, rekli bismo, u samu stvar. A to započinje pitanjima, koja već u sebi sadržavaju slutnju pravih odgovora. Zato se ispravna pitanja vrlo teško postavljaju jer je do istine vrlo teško doći, poglavito zato što često ta pitanja postavljamo sami, a ne u suradnji s drugim ljudima. No, što očekujemo od Božića? Je li to samo prijedlog Crkve, ili stvar tradicijskog modela? Svaki kršćanin bi sam morao odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući prema čemu smjera budućnost našega svijeta za kojeg smo mi također odgovorni, moramo se plašiti. Ostajemo li mi, ipak, izvan istinskog misterija?
Opširnije:Božić odgovara na naša najdublja očekivanja: Sretan vam Božić
Liturgija došašća, prožeta nadom u Kristov dolazak, upućuje nas na Boga koji dolazi da bude jedan od nas, tj. među nama. Naš Bog nije više daleko od nas nego nam je bliz(ak). Došašće nas odgaja za spoznaju Božje blizine. Sam će Ivan Krstitelj upozoriti svoje sunarodnjake, govoreći i nagovješćujući Onoga koji je Svjetlo za prosvjetljenje i spasenje naroda: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“
Opširnije:Dati svjedočanstvo vjere znači pokazati i otkriti utjehu u Božjoj blizini