Isus je uskrsnuo, Aleluja! To je naš uskrsni poklik radosti. U radosti uskrsloga Krista ispovijedamo da Uskrs, veliko otajstvo naše vjere, ima snagu pobjede nad grijehom, tamom zavodljivosti ovoga svijeta i smrću kao posljednjom prijetnjom. U uskrsnoj vjeri svjedoci smo jutra konačne pobjede svjetla, sjaja i radosti nad tamom i hladnoćom u ljudskim dušama i srcima. U toj uskrsnoj Kristovoj pobjedi Bog nam je već podario sada istinsku radost, čiju puninu ćemo iskusiti u vječnosti, i razlog za hrabrost jer u Kristovom uskrsnuću pronalazimo novu snagu vjere za sve životne borbe pred nama. Zbog toga, za nas blagdan Uskrsnuća Gospodinova nije tek komemorativno prisjećanje na jedan događaj s ruba naše povijesti ili puki dio naše tradicije, već uvijek iznova postaje izvor životne snage i trajnog nadahnuća za novi život u pravednosti, ljubavi, istini i ljubavi.
Euharistiju Vazmenog bdjenja predvodio je u samostansko-župnoj crkvi p. Marko Bijelić, župnik u koncelebraciji više redovnika iz samostana. U propovijedi, p. Marko je rekao kako se u ovoj Svetoj noći po uskrsnuću raspetoga Isusa Krista Bog objavljuje čovjekovim spasiteljem: Bogom ljubavi života, koji je vjeran svojim obećanjima. Ova uskrsna noć je noć bdjenja, iščekivanja u nadi, kada Bog daje smisao svakoj žrtvi, življenju i umiranju za drugoga. Samo onaj tko je spreman na sebi nositi tragove, rane i ožiljke ljubavi prema drugome, poput Isusa Krista, živjet će, istaknuo je propovjednik .
Vjera Crkve se temelji na drevnom, ali uvijek opet novom, navještaju događaja, koji nadilazi ljudsku povijest: Isus je uskrsnuo od mrtvih. Taj temeljni članak naše vjere počiva na svjedočanstvu žena i muškaraca koji su prvi ugledali odvaljeni grobni kamen i prazni grob. Živa uskrsna vjera u njihovim srcima začeta je posvjedočenjem tajanstvenih glasnika da je Isus, Raspeti, uskrsnuo. Istinitost te najveće i najradosnije vijesti i iznenađenja u ljudskoj povijesti bit će potvrđena kroz osobno iskustvo susreta s uskrsnulim Gospodinom, živim i opipljivim.
Opširnije:Uskrsli Isus Krist otvara novo razdoblje spasenjske povijesti
Na završnoj sedmoj korizmenoj tribini na Peščenici, izlaganje je imao prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, prof. na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Tema njegovog promišljanja odnosila se na pitanje „Povratka i nastavka prevlasti idola“. U samom uvodu prof. Bodrožić je ukratko precizirao pojmove koji se odnose na idole, odnosno na kumire, kako se to poimalo ponajviše u Starom zavjetu, a potom u Novom zavjetu. Riječ je ponajprije o raznim bogovima koji su prema ljudskim mjerilima izgrađeni, pa se prema njima imamo odnositi kao onima koji su dijelom imaginarne stvarnosti, a dijelom su onoga što je predstavlja mnogoboštvo, odnosno politeizam.
Na šestoj korizmenoj tribini na Peščenici izlaganje su imale Tanja Radionov i Ljiljana Kondić o temi Molitva i zdravlje. Prva dva dijela izlaganja su se odnosila na pitanje duhovnog života i molitve. U tom dijelu psihologinja Tanja je prezentirala nekoliko ključnih stvari koje utječu na bogatstvo duhovnog života te na različite oblike molitve. U tom smislu je važno predočiti različite slike koje imamo o Bogu. Te slike zapravo svatko u sebi nosi.
Na Veliki četvrtak 29. ožujka u samostansko-župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića p. Alojz Ćubelić predvodio je svečano misno slavlje Večere Gospodnje. Za vrijeme mise oprao je noge dvanaestorici vjernika koji su simbolizirali dvanaest apostola. Njegovu propovijed donosimo u cijelosti: Kada se gotovo neprimjetno naberu godine našega života, imamo prigodu odvagnuti što je obilježilo naš život i kako se taj život odvijao. S godinama se stječe iskustvo, pa mislimo da smo mudriji, zreliji, razboritiji u razmišljanju i djelovanju. Ne brzamo u odlukama niti ishitreno donosimo zaključke. Ipak se pokaže da smo u nekim graničnim situacijama postupali nepromišljeno i da smo se hvatali slamke spasa, tada kada smo trebali biti pametniji i oprezniji.
Liturgijski promatrano Cvjetnica ili cvjetna nedjelja je u sebi spoj radosti i oduševljenja s mukom i patnjom. Spominjući se Isusova svečanog i radosnog ulaska u Jeruzalem pred blagdan Pashe, na početku liturgije Cvjetnice imamo Isusa dočekanog i slavljenog kao dugo očekivanog Mesiju, kralja pobjednika nad svakim zlom, koji je Božji odgovor na ustrajne molbe i vapaje naroda. Kasnije u službi riječi razmatramo Evanđelje Isusove muke, gdje je taj isti Isus osuđen na muku i smrt na križu. Današnja nedjelja izgleda kao nedjelja krajnosti. Ali ona jest presjek našeg kršćanskog života.
Isus Krist, Sin Božji i najveći dar Božji čovječanstvu, začetnik je novoga života kroz otajstvo smrti na križu i uskrsnuća. Sama smrt je uključena u tajnu života. Ali ta smrt nije pasivno umiranje, nego aktivno u smislu žrtve. Nema života vječnoga bez umiranja u sebi za druge. Slika toga je pšenično zrno, koje, „pavši na zemlju, ako ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Jedan oblik tog umiranja u sebi je služenje drugima. Zato Isus upozorava svoje učenike da tko isključivo živi za sebe, izgubit će na kraju taj život u vječnosti. Onaj tko ide za Isusom, odlučio mu je služiti. A služiti Isusu znači živjeti poput njega u radosnom služenju za spasenje svijeta.
