
Euharistijski spomen na mučeništvo dominikanca o. Dominika Barača održan je na dan njegove smrti u četvrtak 17. studenoga 2016. u župnoj i samostanskoj crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici. Misu je predvodio i propovijedao dominikanac dr. o. Anto Gavrić u suslavlju sa župnikom o. Markom Bijelićem. Bila je to i zavjetna misa bl. Augustinu Kažotiću koju dominikanci na Peščenici slave svakoga četvrtka.
Opširnije:Održan spomen na mučeništvo dominikanca o. Dominika Barača
Prva nedjelja došašća je u znaku Kristova slavnog dolaska, navještenog Božjom Riječju. Početak nove crkvene i liturgijske godine je u skladu sa njezinim završetkom. Postoji očita povezanost i sličnost u poruci Svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga, kojom završava stara crkvena godina i prve nedjelje došašća, kojom započinje nova crkvena godina. Radi se o poruci koja nas podsjeća da je naš životni hod usmjeren prema tom milosnom susretu na kraju povijesti i života i prožet nadom u vječno zajedništvo s Bogom.
Opširnije:Bez budnosti lako možemo propustiti spasenje koje Gospodin nudi
Naša je vjera u Isusa Krista određena i definirana njegovom smrću na križu i uskrsnućem, čime nam je otvorio vrata nebeskoga kraljevstva. Upravo je to kontekst našega govora o Isusu Kristu kao kralju svega stvorenja. Isusov križ je usko povezan s njegovom slavom jer u njemu je skrivena Isusova slava koju kao kralj svega stvorenja ima u svome nebeskom kraljevstvu. Križ je prijestolje Isusa Krista, koji nije došao da mu se služi nego da služi. Zbog toga je Krist drugačiji od svih zemaljskih kraljeva, moćnika i vladara.
Opširnije:Na križu Krist kao kralj svoju poruku živi i živeći svjedoči
U "Vjerovanju" ispovijedamo vjeru u uskrsnuće tijela, što znači da vjerujemo i nadamo se da ćemo uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelom koje sada imamo, koje će biti preobraženo u "tijelo duhovno". Doduše to za nas je misterij ili otajstvo, stvarnost koju ne možemo do kraja shvatiti budući da ne znamo kako će se to zbiti. Uskrsnuće mrtvih uključuje čitava čovjeka, uskrsnut će dušom i tijelom, budući da je kao osoba sastavljen i od duhovne i tjelesne komponente. Uskrsnućem duše i tijela iskusit ćemo vječni život kao osoba sa svojim vlastitim i specifičnim identitetom.
Opširnije:Uskrsnuće tijela ne znači puko oživljavanje mrtvog tijela
Sve nas čeka trenutak istine: susret s Bogom kao sucem, završetku osobnog zemaljskog života i pri svršetku ljudske povijesti, na općem sudu. Taj susret, uz smrt, su jedina naša sigurna spoznaja u pogledu budućnosti. O svemu drugome, vezano uz budućnost, možemo samo nagađati i predviđati. Ta nesigurnost lica i naličja budućnosti je razlog čovjekova straha budućnošću. Istovremeno je čovjek "opsjednut" radoznalošću spram budućnosti i obuzet strahom od nje.
U teškim trenucima, kad se nalazimo pred, za nas nepremostivom preprekom, kad nas samoća pritišće, dostatno se sjetiti dragog bića da ponovno zadobijemo hrabrost. Ono što nam se činilo teškim i bezuvjetnim odjednom se pokazuje kao puki privid, ono što zapravo nije. To biće je za nas poticaj i pokazatelj da je život u svojoj biti uzbudljiv i čudnovat. Prisutnost dragoga bića očituje ograničenost samo ovoga života, i upućuje na život povrh ove stvarnosti. Ono osvjetljava stazu u životnim tminama. Mi, koji se često kitimo kršćanskim imenom često zaboravljamo one koji su nam prethodili na vjerničkom putu, na putu koji ide prema Bogu.
Prvi misterij je smrt drugoga. Sposobni misliti budućnost zaključujemo da je ta sudbina također naša. Kad smo to shvatili, svi događaji našeg života se odvijaju usred tog temeljnog pitanja: na koncu postoji smrt. Kako je podnijeti? Najzgodnije rješenje je nijekanje te očitosti zamišljajući drugi svijet, nepristupačan našim osjetilima kojeg mi djelomice izgrađujemo prema našim željama. Naša prva želja je izmaknuti smrti. Odatle vječna želja.
Zašto danas toliko govorimo, na osobnoj i društvenoj razini, o promjenama i reformama, a opet tako malo promjena i reformi oko nas i u nama. Evanđelist Luka je svojoj zajednici, kao i nama, predstavio jedan lik, prototip istinske promjene, koji pokazuje što je obraćenje i što je potrebno za zaokret u životu. Radi se o Zakeju, bogatom nadcariniku. Bio je niska stasa, ali to je ionako mogao kompenzirati novcem. Iako je smatran javnim grešnikom, prema javnom mišljenju za njega nema nade ni spasenja, Zakej je sigurno taj manjak pokušavao nadoknaditi raznim materijalnim stvarima koje je sebi mogao priuštiti jer je imao novac i moć. Kao nadcarinik je bio netko. Pred njim su se otvarala razna vrata moći, o kojima su drugi mogli samo sanjati. Ima se, može se.
U samostanu blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici je danas bilo vrlo svečano. Sveto misno slavlje u 11 h je predvodio otac Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije uz sudjelovanje brojnih vjernika prigodom otkrivanja i blagoslova kipa Blažene Djevice Marije. Otac Slavko je u zanimljivoj propovijedi našao poveznicu između vjernika koji su došli u sveti hram na molitvu i današnjeg izabranog evanđeoskog teksta. Rekao je da poput farizeja imamo razloga biti Bogu zahvalni, ali i poput carinika vapiti Bogu da se smiluje našoj grešnosti. Dok farizej meditira o sebi i drugima, carinik je zagledan u Boga. Uvidio je svoju slabost, ali ima pouzdanje u Božju snagu. Svjestan je svoje grešnosti, ali vjeruje u Božje milosrđe.