
Zaborav grijeha obično vodi k zaboravu Boga. Onaj tko ne želi priznati svoju ljudsku nemoć i grešnost, teško će ispovjediti da je Bog izvor svakog čovjekova dobra i dovršetak njegova življenja. Ne radi se o pukom antropološkom pesimizmu nego o podlozi Božjeg spasenjskog djel(ovanj)a. Bog želi da svi ljudi dođu do spoznaje istine i da se spase. To je razlog Božjeg utjelovljenja u Isusu Kristu, silaska iz Božjeg sinovstva u ljudsko zajedništvo. Bog želi širom otvoriti vrata naše zarobljenosti grijehom i izvući iz nas iz tame vječne smrti. Najveća tragedija je kad čovjek se "zabarikadira" iza tih vrata u oholosti svoga duha. Isus često upozorava na smrtnu pogibeljnost oholosti za čovjekov vječni život.
Dan Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu svečano je proslavljen u utorak 4. listopada 2016. euharistijskim slavljem u župnoj dominikanskoj crkvi bl. Augustina Kažotića te školskom priredbom u Centru KNAP na Peščenici. Misno je slavlje, uz sudjelovanje školske djece, njihovih roditelja te profesora i gostiju, predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Koncelebrirali su provincijal Hrvatske karmelske provincije Srećko Rimac, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu dr. Vinko Mamić i uime domaćina dominikanac dr. Anto Gavrić.
Opširnije:Proslavljen Dan Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu
U kršćanskom životu zahvalnost je bitna dimenzija vjere. Biti zahvalan je prepoznati darovanu ljubav od drugoga. U vjeri smo pozvani živjeti u zahvalnosti Stvoritelju. On je darovatelj života i izvor svakog dobra u našem životu. Nedostatak ili zaborav zahvalnosti odvodi čovjeka u oholost. Iz iskustva življene vjere i pouzdanja u Božju dobrotu i milosrđe znamo da zahvalnosti prethodi vapaj Bogu, kao iskaz naše svijesti da Božji život prožima sve pore našeg ljudskog života.
Kako se mjeri snaga ili veličina naše vjere? Ako je zaključiti prema Isusu, tada karikirano možemo kazati: gorušičinim zrnom. „Da imate vjere koliko je jedno gorušićino zrno, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." Sjeme gorušice, koje je sitno, slika je nečega drugoga. Ono nas upućuje na život. Sjeme je znak i obećanje života. Život je „mjerna jedinica“ vjere. Vjera i život se ne mogu razdvojiti.
Isus Krist, jedinorođeni sin Božji, je za vrijeme života i djelovanja bio čovjek molitve. Molitva je bila mjesto njegove povezanosti s Nebeskim Ocem. Molitva je također nezamjenjivi dio i potreba kršćanskog života. U svjetlu Isusova života, sveti Grgur iz Nise će ustvrditi: "Od Boga se udaljuje onaj tko se molitvom ne sjedinjuje s njim." Očito je molitva znak našega živoga odnosa i povezanosti s Bogom. Bez molitve vjera gubi svoju životnost i brzo se poljulja, tj. upada u krizu vlastitog identiteta i prepoznatljivosti. Iskustva tolikih duhovnih osoba pokazuju činjenicu da molitva čuva, podupire i hrani vjeru.
Opširnije:Ustrajna i neumorna molitva daje snagu i otpornost vjeri
Od svih evanđelista Luka najjače i najupečatljivije prikazuje Isusa kao prijatelja siromašnih, zaboravljenih, nemoćnih i odbačenih. Zbog toga je tema odnosa između Boga, čovjeka i novca (bogatstva) prisutna u njegovom evanđelju. U tom kontekstu se nalazi kod Luke Isusova prispodoba o nepoštenom ili nemarnom upravitelju i njegovoj snalažljivosti i domišljatosti. Tu prispodobu Isus završava s jasnim zaključkom i upozorenjem: „Ne moćete služiti Bogu i bogatstvu (novcu)“.
Bez sumnje Luka od svih evanđelista ima najoštriji stav prema bogatašima i najveći je zagovornik kreposti siromaštva. Bogatstvo nosi u sebi biljeg prokletstva, mogućnost odbačenosti, vezanje uz tlapnje i obmane, dok siromaštvo nosi u sebi obećanja svih blaženstava! Isus je u Lukinom evanđelju prikazan kao onaj koji je puno više kritičniji prema bogatašima nego prema samom bogatstvu. Isus nije toliko kritizirao ili osuđivao novac nego zlouporabu novca. Sama Isusova prispodoba o Lazaru i bogatašu očituje taj Isusov oštar stav prema bogatašima zbog stavljanja bogatstva, materijalnih dobara, vlastitog zadovoljstva i užitka ispred Kraljevstva nebeskoga.
Bit i srž kršćanstva nije skup doktrina nego nasljedovanje Isusa Krista vlastitim životom. U evanđeljima, napose u Lukinom, Isus je vrlo zahtjevan i radikalan kada govori o nasljedovanju njega samoga. Bez odricanja nema niti istinskog i iskrenog nasljedovanja Isusa Krista. Onaj tko želi biti Isusov učenik ili kršćanin mora proći Isusovu školu odricanja i siromaštva, odnosno prihvatiti sramotu i poniženje križa.