Pustinja je "teološko" mjesto - pojam koji u Bibliji obilježava trenutak istine, trenutak susreta s Bogom i sa samim sobom. Vjerujem da je svatko od nas u nekom trenutku života iskusio što to znači "biti u pustinji". Imati ili doživjeti iskustvo samoće, tišine, potrage, ali i onaj dojam da smo ogoljeni u svojoj egzistenciji, biti - do kraja. U pustinji nema skrivanja. Ona ne nudi nikakvu mogućnost za bijeg.

U srijedu, 5. ožujka na Pepelnicu u dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, započele su korizmene tribine srijedom s temom "Dominikanski laici i propovijedanje". Prvo korizmeno predavanje na temu "Riječ na granici", održao je gosp. Tihomir Dujmović, ugledni novinar, kolumnist, televizijski voditelj… U uvodnom dijelu je rekao kako Evanđelje po Ivanu počinje povijesnom i mitskom rečenicom "u početku bijaše riječ", te je ona kao takva najbolji uvod u temu izlaganja jer precizno objašnjava snagu riječi i prije dvije tisuće godina.
Opširnije:Izlaganjem novinara Tihomira Dujmovića započele su korizmene tribine

Nije jednostavno reći da li nam maske i pokladni kostimi trebaju kada smo ionako u njih često zaodjenuti. No eto, "ovi" su posebni. Svi imaju prigodu - ovih dana, a prije početka korizme obući neko odijelo i postati željeni lik iz filma, bajke, showbiza ili pak društveno političke scene. Ovaj karnevalski običaj koji se iz grčkoga pa preko rimskoga svijeta uvukao i u naš kršćanski, postao je sastavni dio pokladne zabave mladih u našoj župi.
Pod večernjom pjevanom misom posljednjega utorka u mjesecu, župna zajednica bl. Augustina Kažotića moli za nova redovnička i svećenička zvanja. Sinoćnje misno slavlje predvodio je p. Marko Bijelić – župnik, a liturgijsko pjevanje je animirao zbor dominikanskih bogoslova.

Zaborav može okovati uspomene, spriječiti da se na krilima riječi iz prošlosti vinu put budućnosti, ali ne može prekriti ili skriti radost predane vjere niti može ukrotiti osmjeh darovane slobode, iza kojeg se kriju skrivene misli i molitve, a opet razotkrivene kišom iskri u onom pogledu koji dira i miluje nutrinu, i koji ispunja prazninu između riječi okusom bliskih duša koje se gledaju vedrinom nebeskog horizonta kroz prozorsko staklo vječnosti.
M.B.
Mi u Duhu Svetome i Duh Sveti u nama
Nedavno mi je u jednom razgovoru bilo postavljeno sasvim obično, jednostavno pitanje: "Kako treba izgledati današnja Crkva?" U prvi trenutak pitanje mi se učinilo sasvim lagano. No, kad sam pokušao odgovoriti našao sam se pred nizom sumnji i dvojbi. Stvarno, kakvu Crkvu danas (iz)graditi? Zar često ne nailazimo izvan Crkve, ali i u Crkvi, na mišljenje da je Crkva strogo hijerarhijska institucija s točno određenim pravima i ovlastima. Sigurno je da tu ima istine. No, čini mi se da je to (pre)usko određenje Crkve.

{youtube}VjNhyHsgU7Y?version&rel=0{/youtube}