Svetkovina Velike Gospe ili Uznesenja Marijina na nebo tijelom i dušom je usko povezana s centralnom točkom naše vjere: Uskrsom ili Gospodinovim uskrsnućem. Ovaj najomiljeniji marijanski blagdan nas podsjeća na jednu činjenicu: tko je dionik Isusove muke i smrti, taj će imati udjela i u njegovom slavnom uskrsnuću. Marija je sa svojim "Fiat", "neka mi bude po tvojoj riječi" prihvatila biti dio Božjeg spasenjskog plana po križu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Već će starac Šimun svojim proroštvom o "maču koji će joj probosti dušu" nagovijestiti Marijino sudjelovanje u muci njezina Sina, što će svoj vrhunac imati pod križem, kada će ona postati i majka svih ljudi. Smrt i patnja nemaju posljednju riječ. Bog ima posljednju riječ.
Ljudski život je obilježen optimizmom i pesimizmom. Isus poziva na optimizam, na pozitivnu viziju budućnosti, pa i onda kada nam se čini da tonemo. On će svojom dobrotom i ljubavlju pružiti ruku svakomu koji se opredijeli za ljubav i dobrotu. U teškim krizama treba se okrenuti Isusu i zazvati pomoć, kao što je to učinio Petar. Isus je blizu i pomoći će onomu koji ga zazove, tko mu se otvori. Uskrsli Isus je sada kod svih nas. Isus se najviše objavljuje u teškim situacijama. Njega se najbolje prepoznaje u kriznim stanjima. Boga se najviše prepoznaje Bogom kad nam je životno potreban. I Pavao je prepoznao Isusa kada je “pao s konja”.
Opširnije:Svima nam je potrebna vjera i povjerenje (Mt 14,22-33)
Bože, ti si se udostojao Crkvu svoju prosvijetliti zaslugama i naukama blaženoga Dominika, svoga priznavaoca i oca našega. Podaj da njegovim zagovorom nikad ne bude lišena vremenite pomoći i vazda uspijeva u duhovnom napretku. Po Gospodinu.
Braća iz ove samostanske zajednice svim članovima dominikanske obitelji i posjetiteljima ove web stranice žele obilje Božjega blagoslova po zagovoru sv. oca Dominika.
Molitva Jordana Saskog sv. Dominiku iste je vrste kao molitve sv. Benediktu što su ih sastavili monasi u XI. i XII. st. Rađa se iz velikog divljenja i osobite pobožnosti koju je, kako pokazuje Knjižica o počecima Reda propovjednika (Libellus), Jordan nosio u duši prema sv. o. Dominiku. Njegov je lik u sljedećem tekstu ocrtan s velikom ljubavlju, i to onom književnom vrstom koja podsjeća na Tebe Boga hvalimo. U posljednjim redcima Jordan, pridružujući svu braću svojoj prošnji, prelazi u molitvi od "ja" na "mi".
Opširnije:Ususret sutrašnjoj svetkovini: Molitva svetom Dominiku, ocu našemu

Na blagdan prvoga hrvatskog blaženika Augustina Kažotića u nedjelju 3. kolovoza u istoimenoj je župi na zagrebačkoj Peščenici svečano proslavljen poznati duhovni velikan. Misno je slavlje, uz koncelebraciju desetak svećenika predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Uvodno je u ime župne i samostanske zajednice biskupa pozdravio p. Marko Bijelić, župni upravitelj.
Nakon 365 dana rada, učenja i službovanja, (koji su usput proletjeli, jer kao da smo jučer bili na Braču i pričali kako bi iduće godine, uz Božju pomoć, mogli na Korčulu), naš vođa i kapetan pater Marko, poveo nas je u nedjelju 20.07. nakon svete mise i molitve, na 11 nezaboravnih dana na otok Marka Pola. Plan za put i boravak je prethodnih dana bio isplaniran do najmanjeg detalja. Uspjeli smo iznajmiti veliki kombi, naš kuhar Ivan Tomkić složio je (uz moju malu pomoć) jelovnik, i kupilo se i nabavilo sve. U Opuzenu smo još ubacili dinje i lubenice u krcati kombi.
Danas započinjemo trodnevlje - bližu blagdansku pripravu. Kao vrijedan poučni i duhovni poticaj za štovatelja našega Blaženika donosimo pisani uradak dominikanca Marijana Biškupa o blaženikovoj čudotvornosti.
O životu, radu i čudesima Augustina Kažotića govore mnogobrojna izvorna građa i mnogi povjesnici naše kulture i religijske prošlosti, kao npr. M. Madijev, S. Ferrarius, I. T. Mrnavić, B. A. Krčelić i mnogi drugi. Našu pozornost u ovomu trenutku privlače oni pisci i dokumenti koji prikazuju Kažotića kao čudotvorca.

Živimo u nekom neobičnom vremenu koje bismo mogli nazvati vrijeme paradoksa. Imamo veće kuće, a manje obitelji; više pogodnosti, a manje vremena. Stječemo veću naobrazbu, ali manje razuma.Više znanja, ali lošije prosuđujemo. Imamo više stručnjaka, ali i više problema. Više lijekova, ali manje zdravlja. Previše lakoumno trošimo. Premalo se smijemo. Prebrzo vozimo. Prelako se naljutimo. Predugo smo budni. Premalo čitamo. Gledamo previše televizije. Rijetko molimo. Umnogostručili smo svoje vlasništvo, ali umanjili vrednote. Previše pričamo, premalo volimo i prečesto lažemo.