
Živimo u nekom neobičnom vremenu koje bismo mogli nazvati vrijeme paradoksa. Imamo veće kuće, a manje obitelji; više pogodnosti, a manje vremena. Stječemo veću naobrazbu, ali manje razuma.Više znanja, ali lošije prosuđujemo. Imamo više stručnjaka, ali i više problema. Više lijekova, ali manje zdravlja. Previše lakoumno trošimo. Premalo se smijemo. Prebrzo vozimo. Prelako se naljutimo. Predugo smo budni. Premalo čitamo. Gledamo previše televizije. Rijetko molimo. Umnogostručili smo svoje vlasništvo, ali umanjili vrednote. Previše pričamo, premalo volimo i prečesto lažemo.
Ove nedjelje evanđelist Matej nam donosi Isusovu prispodobu o sijaču i zrnju (sjetvi). To je prva od sedam Isusovih prispodobi u 13. poglavlju Matejeva evanđelja. Ova prispodoba je o Riječi Božjoj i dilemi prve kršćanske zajednice zašto Izrael odnosno Židovi nisu prihvatili Isusovu Radosnu vijest. I u današnjem kontekstu možemo postaviti pitanje zašto izostaje vidljivi plod kod mnogih vjernika koji se susreću i čuju tu Božju riječ. Zašto uvijek ne dopustimo oblikovati i urediti naš život po Isusovoj riječi i Božjoj volji?
Opširnije:Božja Riječ je namijenjena svakom čovjeku (uz 15. nedjelju kroz godinu)
Najavljuje se da će uskoro vrijeme posve odgovarati godišnjem dobu u koji smo netom ušli, sunce će sve jače pržiti tako da već sad treba preventivno djelovati, treba na bilo koji način nabaviti kremu za zaštitu protiv sunca, odnekud treba namaknuti prijeko potrebna sredstva za dugo toplo ljeto. No, prije odabira najbolje i realne destinacije ljetnog odmora svjesni smo da će mnogi takve snove i želje prebaciti za drugu godinu kad će sve, čini se, krenuti svojim pravim tijekom, te će konačno svi Hrvati moći slobodno i opušteno uživati na različitim prekrasnim otocima i lijepom našom obalom. Ipak, to vrijeme još nije došlo.

Gledano liturgijski, Crkva slavi samo tri "rođendana": Isusovo rođenje, Marijino i Ivana Krstitelja. Lik Ivana Krstitelja zauzima posebno mjesto u Novom zavjetu, napose u evanđeljima. Ivan Krstitelj, osim što je bio Isusov rođak, bio je njegov preteča, zadnji starozavjetni prorok koji je navijestio i pripravio dolazak Isusa Krista, obećanog Mesije. Budući da potječe iz svećeničke obitelji, otac Zaharija je bio svećenik, Ivan je odrastao blizu Boga, u određenom je trenutku osjetio Božji poziv, povukao se u pustinju, navijestio dolazak Mesije - Spasitelja, propovijedao i pozivao na obraćenje i pokajanje, te je krstio na rijeci Jordanu.
Koji je oslonac i izvor kršćanskog angažiranja za budućnost, za 'Novum'? Ako za nešto vjerujemo da je dobro i plemenito, da nam donosi smirenje, bez obzira kako javnost reagirala, mi se ne bismo trebali pokolebati. Tko ostaje na strani dobra i ljubavi, taj vjeruje da sve ono što čini za to ne može propasti. Mijenjaju se vremena, mijenjaju se vladari, ali ostaje trajna istina i potreba plemenitosti i dobrote. Ljudi smirene savjesti – oni koji su angažirani na dobru – ne boje se bilo kakve budućnosti.
U središtu svetkovine Tijelova jest misterij Velikog četvrtka i ustanove Euharistije, kada nam se Isus darovao kao zalogaj kruha i gutljaj vina.
Nakon mise zahvalnice na kraju školske godine, u nedjelju 15. lipnja dječji zbor "Kažotići", njihovi voditelji i roditelji u velikoj samostanskoj dvorani upriličili su sadržajan natjecateljski program. Bilo je ondje smijeha, plesa i svega drugoga bez čega jedna igra ostaje manjkava. Vrijedni roditelji naših zboraša potrudili su se da na stolovima bude dovoljno ića i pića.