Imajući pred očima Isusov život, naučavanje i djelovanje, vidljivo je da je u njegovom nastupu nemoguće odvojiti milosrđe od ljubavi. Tu usku povezanost i posljedičnost Božje ljubavi i milosrđa će potvrditi u objavi svetoj Faustini Kowalskoj riječima: „Božja ljubav je cvijet, a milosrđe plod".
U propovijedanju i naučavanju Isus se je koristio prispodobama (parabolama), alegorijskim pričama koje su slušatelji lako razumijevali, a približavale su istinu o Bogu. Izričući po(r)uke u obliku prispodoba, kako bi bile jasnije i shvatljive slušateljima, Isus koristi prispodobe kao ogledalo, u kojima se čovjek ogleda i promatra vlastiti život da bi u kontekstu prispodobe promijenio svoj život. Kroz prispodobe Isusu uvijek progovara o čovjekovom mišljenju o Bogu i njegovom odnosu s Bogom. Jedna od najpoznatijih prispodoba jest o izgubljenom sinu ili dobrom i milosrdnom ocu, koju nalazimo samo u Lukinom evanđelju.

Opširnije:40 ljubičastih misli / Korizma 2019.: 17. SOL ZEMLJE
U evanđeljima susrećemo Isusov poziv na obraćenje. Zašto je obraćenje tako potrebno i nužno za kršćanski život? Bez obraćenja kršćanski identitet brzo zapada u krizu vjerodostojnosti. Bez konstante svakodnevnog obraćenja vjera ne može rasti i dozrijevati kroz zajedništvo Crkve. Svijest o potrebi za kontinuiranim obraćenjem rađa se iz čovjekove potrebe za oproštenjem.




Na svetkovinu sv. Josipa, zručnika Blažene Djevice Marije, dominikanski studenti sa svojim učiteljem fr. Domagojem Augustinom Polanščakom posjetili su samostan bl. Augustina Kažotića na Peščenici. Kratki izvještaj o tome pročitajte i pogledajte OVDJE!

