Bog nije protiv čovjeka, čak niti protiv grešnika. Ta je istina nama objavljena u Isusu Kristu i po njegovu životu. Bog se ne da uvjetovati ljudskom grješnošću i nevjerom. Nebeski otac oprašta kada se čovjek pokaje i vrati skrušeno Njemu. Čovjeku, koji moli za oproštenje, Božje ruke milosti uvijek su otvorene. Bog sebe čovjeku ne uskraćuje. Ta Božja blizina i solidarnost sa čovjekom, grešnikom, vidljiva je u Isusovom krštenju na rijeci Jordanu, koje nas uvijek poziva razmišljati o stvarnosti vlastitog krštenja. Evanđelist Luka ističe da se Isus krstio kada i sav narod. Oni koji su pristupali Ivanu na (pokorničko) krštenje izražavali su želju da budu očišćeni od grijeha, te su se, uz Božju pomoć, trudili započeti novi život.

U središtu svetkovine Bogojavljenja su mudraci s istoka, koji, vođeni od Boga Oca, dolaze pokloniti se Isusu, Sinu Božjem, kao Kralju. Bogojavljenje je blagdan svih tražitelja Boga, svih onih koji žude za susretom sa živim Bogom, tragajući za istinom u poniznosti, svjesni da se vlastitim znanjem ne dolazi do Boga budući da je ljudska spoznaja ograničena i neznatna. Istina čovjeka uvijek nadilazi. Boga se jedino može tražiti iskrenim srcem, odnosno vjerom, kojom se čovjek otvara Onomu koji je Smisao svemu. Put poniznosti vodi k Božjoj slavi. Istinska vjera hodi tim putem poniznosti jer dopušta da je vodi Božje svjetlo istine, odbijajući zaputiti se putem oholosti i samodostatnosti.

"Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama" (Lk 2, 10-12).
Bog je davno, prije mnogo godina, ali ne opet ni odveć davno za Njega, pokucao na vrata čovjeka, njegova srca i života. U liku djeteta ispružio je ruku prema nama, želeći nam reći da je put LJUBAVI jedini put istinske sreće i blagoslova. Od tada, nakon tolikih godina, i danas zajedno slavimo u vjeri i radosti, taj događaj, koji je povijesti svijeta i čovječanstva podario novi smisao i značenje. Rodio se naš Spasitelj! Obećanje je ispunjeno: Bog je došao k nama. Postao je jedan od nas. Utjelovio se kako bi nas spasio.
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
svima vama, dragi župljani i čitatelji žele braća dominikanci: Ivica, Vjeko, Marinko, Anto, Alojz, Marko, Dominik Kristijan i Josip.

Došašće, kao duhovna priprava za Božić, slavlje otajstva Božje ljubavi koja nam dolazi u obličju čovjeka, u krhkosti djeteta, vrijeme je nade. U nadi se nalazi radost došašća. Ta radost došašća poprima svoju puninu u radosti Božića, u izražajnoj i toploj radosti otajstva Božjeg rođenja. Radost, važno obilježje kršćanina i njegove vjere, jest dar i plod susreta s drugim. To je vidljivo u susretu Marije i Elizabete, dvije trudne i sretne žene koje iščekuju plod Božje milosti u svome životu. Marijin pohod Elizabeti je prožet radošću blagoslova Božjeg. Marija i Elizabete utjelovljuju duh našega došašća. Radi se o iščekivanju ispunjenja Božjega obećanja. Njih dvije su znak da Božje obećanje nije uvjetovano našim, ljudskim, mogućnostima i granicama.

Iako se treća nedjelja došašća naziva nedjelja „Gaudete" zbog poruke i poziva na radost u obadva čitanja, evanđelje nam stavlja pred oči strogi i asketski lik Ivana Krstitelja koji svojim pokorničkim životom poziva narod na obraćenje. Kako spojiti pokoru i odricanje s radošću? Uistinu je radost plod obraćenja? Valjda primijetiti da Ivan Krstitelj nastupa u vremenu i atmosferi iščekivanja: „Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist." Ivan je svjestan svoga poslanja i zato upozorava da on nije obećani Mesija, koji dolazi za njime.

