Božja Riječ nas poučava da Bog, komu pripada sva vlast i čast i koji je jedini dostojan našeg klanjanja, zauzima prvo mjesto u našem životu. Dajući Bogu ono što mu pripada, uspostavljam pravi odnos s Bogom, koji ujedno postaje temelj za ispravni odnos prema svemu drugome. O tome govori tvrdnja Isusova odgovora: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje" na pitanje farizeja: "je li dopušteno dati porez caru? " Mi pripadamo Bogu jer sve što imamo i što jesmo jest dar Božje ljubavi. Darovati sebe Bogu je ujedno čin zahvalnosti Bogu.
Opširnije:Čovjek je stvoren na Božju sliku i zato pripada Bogu
Isus Krist je središte našeg vjerničkog života. Zovemo se kršćanima po Isusu Kristu jer smo njegovi učenici. Naš kršćanski život je prije svega poziv. Pozvani smo izgrađivati kraljevstvo Božje u svijetu, svjedočeći vlastitim životom evanđelje. Nema življenja kršćanskog poziva bez zajedništva i osobnog odnosa s Isusom Kristom, našim Spasiteljem i Učiteljem. Sa svakim od nas Bog ima plan, svakome od nas je Bog dao vlastiti put za življenje ovoga poziva. Bez zajedništva s Bogom i bez vlastitog zajedništva u Crkvi, mističnom tijelu Kristovu, teško je doprinositi da kraljevstvo Božje raste među ljudima. Jedan od pojmova u Bibliji koji predstavlja i u sebi sadržava to zajedništvo je slika gozbe.
Opširnije:Zašto su uzvanici prezreli i odbacili Kraljev poziv?
Isus je bio kritičan prema predstavnicima i vođama židovskog naroda, o čemu svjedoče neke njegove prispodobe, posebno ona o vinogradarima ubojicama, koja je svojevrsni nastavak njegove prispodobe o dvojici sinova. Starješine i glavari svećenički su se lako mogli prepoznati u okrutnim vinogradarima, koji nastoje prisvojiti ili oteti vinograd koji im je povjeren na upravljanje. Ovom im prispodobom Isus kritički predbacuje nedostatak ili manjak plodova istinskog obraćenja. Za evanđelista Mateja i prve kršćane u ovoj prispodobi je Isus nagovijestio ishod svoga života: smrt na križu.
Opširnije:Ne živimo isključivo za sebe nego za Boga i njegovu stvar
Uzimajući u obzir jasnu tvrdnju iz Jakovljeve poslanice da je vjera bez djela mrtva, shvaćamo da se Božja volja ne ispunja riječima ili usnama, nego konkretnim djelima u životu, tj. srcem. Naše riječi Bogu, naše molitve, ako nisu potvrđene i poduprte životom, ostat će na razini praznih obećanja. Vjera se potvrđuje i svjedoči djelima i životom, a ne riječima i dokumentima. Moramo imati na pameti da je Isus prispodobu o dva očeva sina, pozvana na rad u vinograd, uputio „glavarima svećeničkim i starješinama naroda“, koji su lijepo govorili o Bogu, održavali običaje i tradiciju vjere i hvalili se svojom vjerom, ali nisu izvršavali u poslušnosti volju Božju.
Opširnije:Problem deklarativne vjere je u opasnosti od licemjerja
Polazeći od Pavlove tvrdnje da "smo opravdani milošću snagom vjere u Isusa Krista", svoj odnos s Bogom ne možemo temeljiti na našim zaslugama nego isključivo na obilju Božje dobrote i milosrđa budući da Bog svako naše vjerničko nastojanje nadilazi svojom dobrotom i ljubavlju. Isticati pred Bogom vlastite zasluge i prava znači pokušati Boga podrediti vlastitim očekivanjima. Često razlog našega razočarenja u životu u vjeri upravo leži u svakidašnjem iskustvu da je Bog "iznevjerio" naša očekivanja.
Na početku svakog euharistijskog slavlja prosimo oproštenje grijeha, ispovijedajući tako vjeru u Boga, Oca milosrđa i izvor oproštenja. Priznavajući svoju grešnost i kajući se za vlastite grijehe molimo Boga da nas očisti od svakoga zla, ali ujedno tražimo snagu praštanja. Naše pouzdanje u Božje smilovanje nad nama traži od nas spremnost na opraštanje. Koliko je to ozbiljna stvar i dio kršćanskog života, pokazuje i sama molitva „Oče naša“, u kojoj nas je Isus naučio moliti: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“.


Opširnije:Hodočasnička foto priča: Peščenica – Marija Bistrica
Isusova tvrdnja: "gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima" znači da je Krist prisutan tamo gdje se ljudi okupljaju u njegovo ime i pouzdanom molitvom u vjeri zazivaju Božju milost. Zbog toga je Crkva kao zajednica Kristovih učenika mjesto Kristove prisutnosti. Ali ta Kristova prisutnost traži naše zajedništvo jer Crkva, vođena snagom Duha Svetog, isključivo u istinskom zajedništvu vjernika, vidljivi je znak i putokaz spasenja svim ljudima koje traže istinu i Boga.
Opširnije:Svoga bližnjega trebamo nježno i ponizno ispravljati