Na početku Isusova javnog djelovanja stoji njegovo krštenje na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja, koji je propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Krštenjem započinje njegovo propovijedanje i navještaj Kraljevstva Božjega. Sama činjenica i slika Onoga, koji grijeha nije imao, u mnoštvu grešnika pozvanih na obraćenje, čin je ohrabrenja za sve nas koji se svakodnevno suočavamo i borimo s vlastitom grešnošću. Bog se uključuje u isti red s nama grešnicima jer želi pokazati da razumije naše slabosti i prihvaća nas u bijedi naše grešnosti.
Opširnije:Po krsnoj milosti postali smo dionici Božje ljubavi
Nalazimo se u srcu jedne drame. Postoji nešto neobično u tom stvaranju koje je Bog iz ljubavi htio. Nailazimo na svijet prepun proturječja, patnje, grijeha i konačno smrti. Još nikoga nismo susreli koji bi dokraja i potpuno utemeljeno dao odgovor na tu zagonetku, neko objašnjenje koje bi nas smirilo, čak ni Biblija. Svemogući ne koristi silu kako bi uništio zlo. On tako stvara da skandalizira ljudsku mudrost, jer obiluje božanskim naslovima a pojavljuje se sličan ljudima. Rađa se kao sva druga ljudska bića, odrasta i uči ljudske riječi, on koji je Riječ Božja. On sluša ljude, dijeli njihove poslove, ne pojavljuje se kao netko tko je bio sklon pretjeranom siromaštvu, on je uistinu Josipov sin, stolar iz Nazareta. Većinu vremena provodi kao seoski obrtnik i kad se naposljetku očituje masama upoznaje kratak uspjeh.
To, najbolje, što pružamo, u odnosu prema drugim ljudima, čini se, da se najviše očituje upravo pred Božić i usred božićnih blagdana. No, kao kršćani, to je, također dar, moramo ići mimo onoga što se na površini događa, moramo ići malo dublje, rekli bismo, u samu stvar. A to započinje pitanjima, koja već u sebi sadržavaju slutnju pravih odgovora. Zato se ispravna pitanja vrlo teško postavljaju jer je do istine vrlo teško doći, poglavito zato što često ta pitanja postavljamo sami, a ne u suradnji s drugim ljudima. No, što očekujemo od Božića? Je li to samo prijedlog Crkve, ili stvar tradicijskog modela? Svaki kršćanin bi sam morao odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući prema čemu smjera budućnost našega svijeta za kojeg smo mi također odgovorni, moramo se plašiti. Ostajemo li mi, ipak, izvan istinskog misterija?
Opširnije:Božić odgovara na naša najdublja očekivanja: Sretan vam Božić
Arkanđeo Gabrijel je Božji glasnik, (do)nositelj Radosne vijesti. On je navijestio Mariji u Nazaretu da je odabrana za majku Spasitelja. Radosna vijest je jedna vrsta Božjeg iznenađenja jer Bog i njegovo spasenje k čovjeku dolaze na neočekivani način. Marija dopušta da je Božje iznenađenje zahvati, iako to znači izgubiti kontrolu nad vlastitim životom i prepustiti se u potpunosti Božjoj volji. Ona postaje Isusova majka, a time i naša duhovna majka, prihvaćajući vječnu Božju Riječ u svoje srce i krilo. Njezino srce postaje Božja kolijevka. Zbog toga je Blažena Djevica Marija naša učiteljica vjere jer nas poučava kako se u vjeri, ljubavi, radu i životu svakodnevice pripremiti i otvoriti se Božjoj milosti. Bog nam dolazi neočekivanim putovima u nadi da će zateći otvorena vrata vjere naše i odškrinuta srca naša. On doista želi biti „Bog s nama“. Kolika je to utjeha otkriti po Isusovom utjelovljenju u krilu Blažene Djevice Marije da naš Bog nije daleki i odsutni nego „utjelovljeni“ i nazočan u nama i našim životima.
Liturgija došašća, prožeta nadom u Kristov dolazak, upućuje nas na Boga koji dolazi da bude jedan od nas, tj. među nama. Naš Bog nije više daleko od nas nego nam je bliz(ak). Došašće nas odgaja za spoznaju Božje blizine. Sam će Ivan Krstitelj upozoriti svoje sunarodnjake, govoreći i nagovješćujući Onoga koji je Svjetlo za prosvjetljenje i spasenje naroda: „Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.“
Opširnije:Dati svjedočanstvo vjere znači pokazati i otkriti utjehu u Božjoj blizini
Jedan od najslikovitijih opisa Ivana Krstitelja, proroka, isposnika i Isusova rođaka, su riječi proroka Izaije: “glas koji viče u pustinji”. Ivan Krstitelj je bio čovjek pustinje, koja je u Bibliji mjesto susreta čovjeka s Bogom. Iz pustinje, gdje čovjek, suočen s golim preživljavanjem, spoznaje svoje granice i ograničenosti, dolazi poziv na obraćenje. U Bibliji pustinja je uvijek gledana kao (teološko) mjesto gdje Bog nudi mogućnost istinskog obraćenja. Ivanov poziv na obraćenje sunarodnjacima je također upućen danas i nama. On je glasnik ispred Spasitelja koji nas poziva da poravnamo staze Mesiji koji dolazi da nas obogati u životu svojom milošću. Dolazak Mesije i Spasitelja zahtjeva pripremu.

Isusove riječi: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas“, upozorenje i poziv su na budnost: probuditi se iz duhovne pospanosti i letargije. Bdjeti je stražariti nad nadnaravnom dimenzijom vlastitoga života. Ako nismo budni, ne pazimo i ne vodimo računa o njoj, lako ćemo je izgubiti u svakodnevici naših ovozemaljskih briga i težnji za ovozemaljskim dobrima. Onaj tko je budan, u duhovnom smislu, i bdije, stražari nad samim sobom i ne da se iznenaditi od Zloga, neprijatelja čovjekove vječne radosti i smisla. Molitva nas uči duhu budnosti i bdjenja u sabranosti jer uklanja od nas duhovnu mlakost.
Opširnije:Stav bdjenja je plod otvorenosti budućnosti i vječnosti