Nastavno na moje svjedočanstvo koje je objavljeno na ovom webu 4. veljače 2015., želio bih ukratko posvjedočiti da su naše molitve po zagovoru bl. Augustina Kažotića uslišane. Krajem 2015. godine Gospodin nam je podario najveće blago i čudo, rodila se naša kćer živa i zdrava. Ne znamo kojim riječima opisati našu radost, ljubav, uzbuđenje, sreću izahvalu našem blaženiku i Gospodinu.
U samostanu blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici je danas bilo vrlo svečano. Sveto misno slavlje u 11 h je predvodio otac Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije uz sudjelovanje brojnih vjernika prigodom otkrivanja i blagoslova kipa Blažene Djevice Marije. Otac Slavko je u zanimljivoj propovijedi našao poveznicu između vjernika koji su došli u sveti hram na molitvu i današnjeg izabranog evanđeoskog teksta. Rekao je da poput farizeja imamo razloga biti Bogu zahvalni, ali i poput carinika vapiti Bogu da se smiluje našoj grešnosti. Dok farizej meditira o sebi i drugima, carinik je zagledan u Boga. Uvidio je svoju slabost, ali ima pouzdanje u Božju snagu. Svjestan je svoje grešnosti, ali vjeruje u Božje milosrđe.
Zaborav grijeha obično vodi k zaboravu Boga. Onaj tko ne želi priznati svoju ljudsku nemoć i grešnost, teško će ispovjediti da je Bog izvor svakog čovjekova dobra i dovršetak njegova življenja. Ne radi se o pukom antropološkom pesimizmu nego o podlozi Božjeg spasenjskog djel(ovanj)a. Bog želi da svi ljudi dođu do spoznaje istine i da se spase. To je razlog Božjeg utjelovljenja u Isusu Kristu, silaska iz Božjeg sinovstva u ljudsko zajedništvo. Bog želi širom otvoriti vrata naše zarobljenosti grijehom i izvući iz nas iz tame vječne smrti. Najveća tragedija je kad čovjek se "zabarikadira" iza tih vrata u oholosti svoga duha. Isus često upozorava na smrtnu pogibeljnost oholosti za čovjekov vječni život.

Isus Krist, jedinorođeni sin Božji, je za vrijeme života i djelovanja bio čovjek molitve. Molitva je bila mjesto njegove povezanosti s Nebeskim Ocem. Molitva je također nezamjenjivi dio i potreba kršćanskog života. U svjetlu Isusova života, sveti Grgur iz Nise će ustvrditi: "Od Boga se udaljuje onaj tko se molitvom ne sjedinjuje s njim." Očito je molitva znak našega živoga odnosa i povezanosti s Bogom. Bez molitve vjera gubi svoju životnost i brzo se poljulja, tj. upada u krizu vlastitog identiteta i prepoznatljivosti. Iskustva tolikih duhovnih osoba pokazuju činjenicu da molitva čuva, podupire i hrani vjeru.
Opširnije:Ustrajna i neumorna molitva daje snagu i otpornost vjeri
U kršćanskom životu zahvalnost je bitna dimenzija vjere. Biti zahvalan je prepoznati darovanu ljubav od drugoga. U vjeri smo pozvani živjeti u zahvalnosti Stvoritelju. On je darovatelj života i izvor svakog dobra u našem životu. Nedostatak ili zaborav zahvalnosti odvodi čovjeka u oholost. Iz iskustva življene vjere i pouzdanja u Božju dobrotu i milosrđe znamo da zahvalnosti prethodi vapaj Bogu, kao iskaz naše svijesti da Božji život prožima sve pore našeg ljudskog života.
Dan Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu svečano je proslavljen u utorak 4. listopada 2016. euharistijskim slavljem u župnoj dominikanskoj crkvi bl. Augustina Kažotića te školskom priredbom u Centru KNAP na Peščenici. Misno je slavlje, uz sudjelovanje školske djece, njihovih roditelja te profesora i gostiju, predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Koncelebrirali su provincijal Hrvatske karmelske provincije Srećko Rimac, ravnatelj Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu dr. Vinko Mamić i uime domaćina dominikanac dr. Anto Gavrić.
Opširnije:Proslavljen Dan Prve katoličke osnovne škole u gradu Zagrebu
Kako se mjeri snaga ili veličina naše vjere? Ako je zaključiti prema Isusu, tada karikirano možemo kazati: gorušičinim zrnom. „Da imate vjere koliko je jedno gorušićino zrno, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." Sjeme gorušice, koje je sitno, slika je nečega drugoga. Ono nas upućuje na život. Sjeme je znak i obećanje života. Život je „mjerna jedinica“ vjere. Vjera i život se ne mogu razdvojiti.
Bez sumnje Luka od svih evanđelista ima najoštriji stav prema bogatašima i najveći je zagovornik kreposti siromaštva. Bogatstvo nosi u sebi biljeg prokletstva, mogućnost odbačenosti, vezanje uz tlapnje i obmane, dok siromaštvo nosi u sebi obećanja svih blaženstava! Isus je u Lukinom evanđelju prikazan kao onaj koji je puno više kritičniji prema bogatašima nego prema samom bogatstvu. Isus nije toliko kritizirao ili osuđivao novac nego zlouporabu novca. Sama Isusova prispodoba o Lazaru i bogatašu očituje taj Isusov oštar stav prema bogatašima zbog stavljanja bogatstva, materijalnih dobara, vlastitog zadovoljstva i užitka ispred Kraljevstva nebeskoga.