Bit i srž kršćanstva nije skup doktrina nego nasljedovanje Isusa Krista vlastitim životom. U evanđeljima, napose u Lukinom, Isus je vrlo zahtjevan i radikalan kada govori o nasljedovanju njega samoga. Bez odricanja nema niti istinskog i iskrenog nasljedovanja Isusa Krista. Onaj tko želi biti Isusov učenik ili kršćanin mora proći Isusovu školu odricanja i siromaštva, odnosno prihvatiti sramotu i poniženje križa.
Sveto pismo je prožeto vjerničkim iskustvom da se Bog opire oholom i daruje milost poniznom. Bez poniznosti duha nema niti istinske i vjerodostojne vjere. Poniznost je uvjet za dobivanje Božje pomoći. Ona dolazi do izražaja napose u duhovnim borbama jer zli ili sotona se boji i drhti pred poniznim dušama.
Opširnije:Poniznost je krepost kršćanskog duha i nije baš omiljena u svijetu
Na pitanje "je li malo onih koji se spašavaju" Isus ne odgovara jednostavno s da ili ne. Njegov odgovor o uskim vratima proširuje horizont pitanja o spasenju. Isusove riječi: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moć" možemo shvatiti svojevrsnim upozorenjem. Kršćanstvo nije neka vrsta "elitnog kluba", čije članstvo samo o sebi jamči povlasticu spasenja. Pitanje spasenja je ključ našeg postojanja i kršćanskog života. Vjerujemo u uskrsnuće i nadamo se životu vječnom.
Trojedini Bog, Presveto Trojstvo, je počelo svakog jedinstva i zajedništva i sve što donosi i unosi podjele u svijetu ne dolazi od Boga. Ali kako shvatiti Isusov govor o sebi kao ognju koji ne donosi na zemlju mir nego razdjeljenje? Ne smijemo zaboraviti da je Isus svojom pojavom, riječima, gestama i djelima u svoje vrijeme bio „provokacija“ i izazov društvu i suvremenicima. Kroz povijest, kao i danas, uvijek je postajala opasnost da kršćani, Isusovi učenici, izgube tu provokativnost ili radikalnost. Kršćani su drugačiji od svijeta i u svijetu. Oni moraju biti izazov odnosno upitnik svijetu. Već u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Biblije, se naglašava problem mlakosti Crkve.
Govor o kršćanskoj mudrosti, koja svoje nadahnuće crpi iz evanđelja, uključuje budnost i čekanje. U vjerničkom poimanju sam život je čekanje trenutka susreta s Gospodinom. Trenutak u obliku smrti. Životna snaga kršćanske nade, koja ima upravljen pogled u budućnost, jest konačni ponovni dolazak našega Gospodina. U taj dolazak, vjerujemo, ispovijedamo i iščekujemo.
Samostansko-župna zajednica bl. Augustina Kažotića u srijedu, 3. kolovoza svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika. Euharistijsko slavlje u prepunoj istoimenoj samostansko-župnoj crkvi predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. Uz biskupa je koncelebriralo desetak svećenika, a uvodeći u euharistijsko slavlje, biskupa je u ime župne i samostanske zajednice pozdravio župni upravitelj fr. Marko Bijelić, OP. U prigodnoj propovijedi, biskup Gorski je najprije svratio pozornost na biblijski tekst iz Knjige proroka Eezekiela (Ez 3, 16-21), rekavši kako Bog traži odgovornost za bližnjega. Ne dopušta nam da sami prolazimo svijetom, zatvorenih usta, očiju, zatisnutih ušiju i vezanih ruku.
Treći dan trodnevene priprave za samostansko-župni blagdan
Trećeg dana trodnevne priprave za blagdansku proslavu samostansko-župnog patrona, misno slavlje u crkvi bl. Augustina Kažotića predvodio je p. Tomislav Kraljević, voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu. U prigodnoj propovijedi, p. Tomislav je najprije rekao kako je blaženik imao zanimljiv i dinamičan život, no u isto vrijeme jednostavan, prožet dinamikom događaja koji su se isprepleli u vremenu i prostoru. Augustin nije postao blaženim zbog zanimljive i dinamične karijere. Nije uzdignut na čast oltara u našoj crkvi zbog dobrog vođenja zagrebačke i lućerske biskupije, pa ni zbog otvaranja škola i ubožnica. Proglašen je blaženim zbog vjere u živoga i prisutnog Boga Isusa Krista.
Drugi dan trodnevne priprave za samostansko-župni blagdan
Fr. Matijas Farkaš, prior dominikanskog samostana u Dubrovniku, u ponedjeljak, 1. kolovoza u samostansko-župnoj crkvi predvodio je misno slavlje drugoga dana trodnevne priprave za blagdan bl. Augustina Kažotića. U prigodnoj homiliji, fr. Matijas je rekao kako časteći svece, častimo Boga jer su se oni u potpunosti Njemu predali. To nam potvrđuje bl. Augustin svojim životom koji je dopustio da Krist živi u njemu. On je bio poput proroka koji je ukazivao na nepravdu, a životom potvrđivao da mu je evanđelje u srcu i da je u potpunosti zahvaćen Bogom.
Prvog dana trodnevlja uoči blagdanske proslave blaženog Augustina Kažotića, predvoditelj euharistijskog slavlja p. Marinko Zadro blagoslovio je 31. srpnja nakon mise novi veliki kip istoimenog blaženika. Drveni kip, djelo kipara Kuzme Kovačića postavljen je u središnju nišu samostansko-župne crkve posvećene spomenutom blaženiku. Prije otkrivanja i blagoslova upriličen je prigodni svečani čin. Na njegovu početku prior samostana Zvonko Džankić podsjetio je okupljene vjernike na važan Jubilej koji slavi dominikanski red, 800 godina naviještanja radosne vijesti i neprestanog djelovanja i doprinosa u znanosti i kulturi.
U petak, 29. srpnja tijekom jutarnjih sati, djelatnici ljevaonice umjetnina "Ujević" dovezli su i u središnju nišu samostansko-župne crkve bl. Augustina Kažotića postavili drveni kip spomenutog blaženika, djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića. U iščekivanju otkrivanja i blagoslova kipa koje će biti večeras nakon mise u 19 sati, za vas smo odabrali foto prezentaciju unosa i postavljanja drvenog kipa u crkvu.